"Dr. Snješka Knežević je odavno postala i vjerujem da će zauvijek ostati nezaobilazno ime u znanosti, na području povijesti umjetnosti. Vjerojatno nema premca u poznavanju povijesti Zagreba, a posebno njegova urbanističkog razvoja tijekom 19. i 20. stoljeća. Imala je enciklopedijsko znanje o povijesnim događajima, o arhitekturi i nacrtima, o dokumentima i fotografijama, o ljudima koji su Zagreb gradili, mijenjali i igrali važnu ulogu u javnom životu grada. Bila je neumorna u proučavanju povijesne građe i disciplinirana u metodologiji, ali knjige i članke je pisala je s lakoćom, jasno i razumljivo kako stručnjacima tako i širokoj publici. Pomagala je mlađim kolegama i dijelila znanje nesebično. Kao izdavači imali smo sreću i čast surađivati s njom kao urednicom i kao autoricom dviju knjiga: o zagrebačkim povijesnim trgovima, parkovima i ulicama te o transformaciji zagrebačke urbanističke baštine. Snješkinim odlaskom mi smo izgubili dragu suradnicu, a hrvatska kultura i znanost uistinu vrhunsku znanstvenicu i stručnjakinju", mišljenja je Silva Tomanić Kiš, direktorica ArTresor naklade, u čijem je izdanju objavljena posljednja knjiga Snješke Knežević "Baština i transformacija. Zagrebački slučajevi".
S ovom istaknutom povjesničarkom umjetnosti surađivao je i arhitekt Nenad Fabijanić, koji napominje da je svojim znanjem zadužila njega, ali i mnoge druge.
"Poznanstvo sa Snješkom Knežević veoma mi je dragocjeno i jedan sam od onih koje je zadužila znanjem, iskustvom te iskrenim odnosom, kao što je slučaj i mnogim kolegama, prijateljima i javnosti. Ona je bila izuzetna persona - persona grata, žena izuzetnog znanstvenog kapaciteta i širine, koja će nesumnjivo nedostajati - ne samo zagrebačkoj, nego i nacionalnoj, ali i međunarodnoj kulturi. Iza sebe ostavlja radove na raznim poljima, od novinarskih do stručnih, koji pokrivaju baštinjene ambijente od Zagreba do Dubrovnika. Njen odlazak ostavlja veliku prazninu koju će dugo biti teško ispuniti. Bila je jedan od autoriteta s kojim sam se volio konzultirati i dijeliti stavove; čak i kada se u nekom pogledu ne bismo slagali, uvažavao sam je i imao neograničeno povjerenje u nju. S odlaskom takvih autoriteta, čovjek gubi temelje vlastitog habitusa, opredjeljenja i misli".
Njen doprinos Zagrebu je ogroman, kaže publicist i aktivist Saša Šimpraga, koji smatra da bi "takva trebala biti i zahvala društva i kulture koju je gradila"..
"Neka su imena, osobe svojevrsni sinonimi Zagreba. Takva je osoba bila Snješka. Ne postoji istraživač ili poznavatelj glavnog grada Hrvatske koji do svog znanja nije došao i preko knjiga Snješke Knežević", tvrdi.
O njenom značaju za Zagreb, kao i drugim postignućima kojima obiluje njena dugogodišnja karijera, pripovijeda i Sandra Križić Roban, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju na Institutu za povijest umjetnosti.
"Za bilo koga tko se ikad bavio Zagrebom – ne samo bavio, nego tko je doista poželio ući u grad njezinim očima i spoznati detalje i okolnosti koji su ga učinili ovakvim kakav je – istraživanja i razmišljanja Snješke Knežević bila su neizostavna. No osim prepoznavanja važnosti spomenika kao što je, na primjer, Zelena potkova, kontinuiranog ulaženja u arhivsku građu o Donjem gradu, Zapadnom kolodvoru, ili nekoj drugoj lokaciji, ostat će zapamćena po nevjerojatnoj ustrajnosti, disciplini vlastitih istraživanja i odnosa prema struci i kolegama. Britka, izravna i kritična do razine beskompromisnog ulaženja u polemike, koje se u našoj sredini često izbjegavaju, učila nas je da ne odustajemo i poticala da se hvatamo u koštac sa složenim temama i naizgled nerješivim situacijama. Osim toga, bila je izvanredna prevoditeljica, osobito posvećena Walteru Benjaminu čija je ključna djela prevela na hrvatski jezik i učinila ih dijelom našeg kulturnog obzora. Bez Snješke ostali bismo bez ‘Angelusa Novusa‘, bez ‘Male povijesti fotografije‘, bez ‘Umjetničkog djela u doba tehničke reprodukcije‘ i drugih prijevoda za kojima često posežemo. Snješka Knežević strastveno je i s razlogom skrbila o ostavštini Milana Preloga, brinući o reizdanjima njegovih ključnih knjiga i tekstova. Pamtit ću je i po enormnom zalaganju za očuvanje gabarita bivše zgrade Željpoha, danas Muzičke akademije, za koju ni danas nisam sigurna da bih se s njom složila, ali impresionirala je stručnu zajednicu svojim nepokolebljivim stavovima, u koje bi ugradila dovoljno znanstvenih, stručnih i drugih argumenata. Snješka je dugo i predano vodila emisije na radiju i pisala za taj medij, kojemu, na žalost, ne pridajemo dovoljno pozornosti. Pri čemu se uvijek zalagala za dignitet povijesti umjetnosti na način, koji nam trajno može biti inspiracija", zaključuje Križić Roban.
Vedran Ivanković s Katedre za urbanizam Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o svojoj suradnji s Knežević pak priča: "Suradnju sa Snješkom Knežević počeo sam relativno kasno, u njezino pozno doba. Bila je britka i oštra kritičarka i onda kada je znala da joj se bliži kraj. Autorica je predgovora i redaktorica jedne moje knjige (2023.), suradnica na nekoliko projekata (2020. — 2025.) te urednica druge moje knjige koja je upravo izašla iz tiska. U trenucima kreativnog (ali i drugog) pada bila je jedina osoba koja me je izravnim i na prvi pogled nemilosrdnim, no smislenim i iskrenim savjetima, izvukla iz stvaralačkog (i emocionalnog) bezdana. Neumorno potičući na razmišljanje, otvorila je u meni poglede na određene odnose u društvu (i to ne samo povijesne) koje do tada nisam poznavao. U smislu vođenja kroz istraživanje i znanost (koja je uvijek na početku; cit. M. Prelog), odradila je sa mnom i onaj dio posla koji davno nisu znali odraditi oni koji su trebali".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....