Ovih dana naš medijski prostor obišla je vijest da je Igor Kordej primio najviše francusko odlikovanje za kulturu - odličje Vitez reda umjetnosti i književnosti za ukupan doprinos umjetnosti i širenju kulture u Francuskoj i svijetu.
Lijepo je to priznanje za Igora Kordeja, najboljeg pripovjedača u stripu kojeg smo ikada imali, no isto tako to priznanje nije slučajno. Kordejev strip “Jesen”, koji je nastao u kooperaciji s Nenadom Mikalačkim Đangom, uvršten je u popis kulturnih dobara Francuske još krajem osamdesetih, a Igor Kordej je i autor čiji se albumi dobro prodaju na najjačem europskom tržištu stripova.
Tko je Texas Kid?
Primjerice, početkom iduće godine planirana je svečana proslava milijunitog prodanog primjerka strip serijala “Tajne povijesti”, koji Kordej za Delcourt radi od 2005. godine. Naposljetku, priznanje Igoru Kordeju dolazi iz kulture koja je u stanju ispratiti dugačke i bogate karijere i časno ih vrednovati. Naravno, Igor Kordej jest vitez stripa u svijetu, samo su mu Francuzi to doista svečano rekli. A mi nismo, jer je to kod nas - tako. Daleko od toga da ovaj tekst ima ambiciju ispravljati kolektivne nepravde zanemarivanja umjetnika koji rade dobro i kontinuirano, ali proglašenje Igora Kordeja vitezom sjajna je prilika da se ispriča sjajna priča o - Texas Kidu. Što je i tko je Texas Kid? Polako. Priču valja početi od početka.
Za Igora Kordeja publika je prvi put čula u vrijeme kultnog Novog kvadrata, strip grupacije koja je od stripaša stvorila rock zvijezde. Poklopivši se s glazbenim Novim valom, Novi kvadrat je redefinirao tadašnji odnos prema stripu i u fokus vratio domaće autore.
Naravno, Novi kvadrat je bio upravo onakav kakav je trebao biti - mladalački pretenciozan, povremeno hermetičan, ali u realizaciji ideje i korištenju stripa kao medija bili su genijalni. Kordej je u Novom kvadratu najviše surađivao s Mirkom Ilićem kao scenaristom, koji će se kasnije odlučiti za ilustraciju i dizajn. Interesantan podatak kojemu treba pridodati i suradnju s Nenadom Mikalačkim Đangom, s kojim je stvarao netom što se otisnuo u svijet. Kordej je i s Ilićem i s Đangom stvarao sjajne stripove, o tome nema spora, no valja obratiti pažnju na tretiranje strip table kroz prizmu dizajna, a u službi pripovijedanja.
25 trikova
Ono što je Kordej tada započeo, nastavio je kroz cijeli život - uvijek i iznova pronaći još bolji i još efektniji način (dizajn) kojim će bolje ispričati priču. U jednom tekstu Darko Macan navodi da mu je Kordej jednom prilikom otkrio da koristi, sve skupa, nekih dvadeset i pet “trikova” u stvaranju. Kad napišem “trikovi”, pod tim mislim na svijest o tome kako istaknuti vrline, a skriti mane bez da itko primijeti nakanu. Dakle, Kordej ima dvadeset i pet trikova. Profesionalcu u strip svijetu, znači čovjeku koji živi od stripa i crtanja potrebno je - pet, šest za solidnu karijeru. Ali, ovdje ne govorimo o “solidnim” karijerama, već o Kordeju, vitezu.
Kordej je profesionalac postao još u Jugoslaviji, a ne kao većina stripaša - nakon što se otisnu u inozemstvo. Zahvaljujući novosadskom Marketprintu, Kordej je postao prvi, službeno zaposleni crtač stripova u Jugoslaviji. Imao je normu koju je morao nacrtati (8 tabli mjesečno), a imao je sreću da je imao i pravog urednika - Tozu Tomića. Kordej je tako nacrtao “Vama”, po romanu Rumunja Colina “Priče iz Vamove zemlje”, fantasy koji je objavljen i postao popularan u bivšoj državi, nakon čega je objavljen i u Francuskoj. Kordej se, uz “Vam” i spomenutu “Jesen”, otisnuo u svijet. Živio je u Francuskoj i Danskoj, potom je prešao Atlantik i živio u Kanadi, odakle je radio za moćne američke izdavače Marvel, DC i Dark Horse na serijalima “X-Men”, “Tarzan” i “Star Wars”...
Onog trenutka kad su Marvel i ostali prešli u franšiznu i korporativnu fazu, za Kordeja više nije bilo mjesta. Njegova neukroćena crta i stil nisu bili po volji američkim urednicima, što se donekle i poklapa s trenutkom gdje se u američkom stripu počelo više insistirati na uniformnosti i slatkoći, nauštrb autorstva i, ako hoćete, gorčine, tog neizostavnog sastojka svakog europskog umjetnika. U praksi to je značilo, recimo, da bi ženskim likovima prekrivali gaćice i grudnjak ako nisu bili “politički korektni”(?!).
Marvel je dosta grubo raskinuo suradnju, a satisfakciju je razočarani Kordej pronašao kod Francuza koji su ga znali cijeniti kao samosvojnog autora. Vrativiši se doma, Kordej je iz ateljea na Črnomercu Francuzima zadao pakleni tempo. Dok su ostali crtači godišnje radili jedan, najviše dva albuma, Kordej je isporučivao - pet ili šest. Naravno, ne spuštajući nivo izvedbe i prateći standard zahtjevnog francuskog stripa.
Radilo se o bilo kojem povijesnom razdoblju, o uniformi ili oružju, izgledu kuća i odjeći, Kordej bi uvijek prolazio kroz temeljito istraživanje svih detalja za crtanje albuma. Školovana europska strip publika ne prašta, tako se i sam Kordej jednom prilikom požalio na vlastitu grešku - francuskim vojnicima nacrtao je ćuturice za vodu kakve su koristili njemački vojnici. Toliko o detaljima.
Crtanje stripova prijegoran je i samotan posao. Većinu vremena čovjek provodi nagnut nad crtaći stol, uglavnom sam sa sobom, i strip je još uvijek, barem u Kordejevom slučaju, organski uzgojena biljka. Vidi se to u Kordejevim tablama koje radi za Francuze. Dinamika priče, režija kadrova, osjećaj za detalj - sastavni su dio Kordejeve magije pomoću koje je zasigurno postao jedan od najboljih stripaša na svijetu. Što je oduvijek želio i biti. Najbolji crtač stripova na svijetu.
Međutim, ekonomska kriza je prije nekoliko godina udarila i na francusko tržište stripa. Naravno, Kordej je imao posla, ali na stalnim serijalima. Nove strip serije u Francuskoj se nisu otvarale, a gladni Kordej morao je smjesta nahraniti strip zvijer u sebi. I tada je u fokus došao “Texas Kid, moj brat”, davno započeti strip po istoimenoj priči Darka Macana koji je zapeo na 15. stranici u donjoj ladici i čekao pogodan trenutak. A pogodan trenutak je bila upravo ekonomska kriza. Kordej je donio poprilično jednostavnu odluku - nastavit će s crtanjem Texas Kida, a objavljivat će ga besplatno, na internetu, na hrvatskom francuskom i engleskom jeziku. Nevjerojatna lakoća stvaranja stripa, zar ne!?
I tako je Igor Kordej, onaj poznati i priznati Igor Kordej, jedan od najboljih stripaša na svijetu, počeo objavljivati stranice stripa, redovno, oko 8 mjesečno, na internet stranici www.activatecomix.com (lako ćete ga naći, na naslovnici je) gdje se objavljuju stripovi koji uglavnom traže izdavača.
Bez čekanja
Znači, Kordej je u maniri kakvog gladnog klinca, besplatno počeo stavljati sjajan strip koji svatko može pročitati, a autor u njemu neviđeno gušta, i doista je nestvaran prizor da tako dobrog autora možemo čitati u nastavcima, na internetu. Besplatno. I dok svi čekaju idealne uvjete da naprave svoje životno djelo, i dok se svi neprekidno skanjuju u potrazi za idealnim uvjetima, Kordej pokazuje kako zapravo stvari stoje i zašto su najbolji upravo to - najbolji. Jer, evidentno je nakon 108 objavljenih stranica “Texas Kid, moj brat” bit će klasik, remek-djelo nulte kategorije. Kordej planira stati na 216. stranici i trenutno je na polovici onog što će u budućnosti biti shvaćeno kao “podvučena crta” pod hrvatski strip.
Poučak: rad i samo rad
Strip je umjetnost pričanja, a umjetnost nije sport pa da kažemo tko je najbolji na svijetu. Ali, kad sve uračunate u obzir i smanjite potragu sa svijeta na Hrvatsku, Kordej je naš najveći strip pripovjedač. Citirat ću Macana: “Maurović nije jer je svoj talent nosio kao križ, nije ni Biuković jer je prerano umro, nije ni Žeželj, zbog hermetičnosti paradigme. Kad se gleda kombinacija znanja, umijeća, truda i strasti, Kordeju nema ravnog."
Zbog svega toga, Kordej je zaista vitez stripa. Svoj život posvetio je stripu, ne prestajući ga voljeti. I otuda ide i Kordejev poučak: samo mrkli rad, rad i rad, servirano uz mozak s jajima. Dovoljno je ispričati anegdotu iz Budimpešte gdje su stripaši, među kojima je bio i Kordej, spazili prekrasan detalj na obližnjim spomenicima: jedan konj imao je jelenske rogove pričvršćene na oglavine i detalj je bio, priznat ćete, impresivan. Kordej je, tiho, više za sebe (iako su ga čuli), kroz zube procijedio sasvim iskreno: “Kako se ja toga nisam sjetio!?” Toliko o najboljima.
‘Texas Kid’ prvi hrvatski graphic novel
“Texas Kid” je, zapravo, toliko dobar da biste hitno trebali ostaviti ovaj tekst i pohitati na internet (ili barem nabaviti Strip Reviju u kojoj naknadno izlaze stranice stripa). U “Texas Kidu” priča obuhvaća razdoblje od prije 2. svjetskog rata pa do budućnosti, a Kordej je cijeli strip napravio o stripu i naprosto je čudesan, pitak i narativno epski u izvedbi.
Nekako pravedno, ali i nadrealno, zvuči to da će hrvatski strip svoj prvi, pravi graphic novel, to jest, roman u stripu dobiti od Igora Kordeja po priči Darka Macana. Prvi hrvatski graphic novel bit će nacrtan besplatno, i isto tako objavljen. Toliko o ljubavi.