Nedavno smo pisali o monografiji posvećenoj Lovri Artukoviću koja je izašla u izdanju bečke izdavačke kuće Verlag für Moderne Kunst. Monografija se bavi čitavim opusom ovog umjetnika, još od osamdesetih godina, studija u Zagrebu, i slike, možda i prve o kojoj sam pisala, kada je izašla knjiga Feđe Vukića o Artukoviću; zove se "Tulum" i prikazuje jednu zabavu u Zagrebu sredinom osamdesetih. U monografiji je predstavljen opsežan rad, sve najvažnije što je u svojoj karijeri ovaj umjetnik napravio. Sada je u Galeriji Kranjčar otvorio "Sićušnu retrospektivu", kako je naziv izložbe. Sićušna, jer su na izložbi tri rada, koja obuhvaćaju dugo razdoblje.
Uz Artukovića smo počesto pisali - pa sada nećemo - kakav je bio odnos prema figurativnom slikarstvu i kako se on na to nije obazirao kada je stupio na scenu, a kakav je odnos prema slikarstvu ove vrste danas. Što se tiče odabira tema, jeftin bi psiholog zaključio da su ovom slikaru druženja iznimno bitna, nerijetko ih je ovjekovječio, a nerijetko su to neke od najboljih njegovih slika. Jednom mi je rekao da valjda ne postoji osoba koja je zašla u njegov atelje, a nije završila na nekoj slici. Tako je slučaj, kad govorimo o druženjima, i s najnovijom izložbom, koja se može pogledati u Galeriji Kranjčar, čija je kustosica Leonida Kovač. Otvorenje je bilo u četvrtak, a toliko se ljudi okupilo da se na izložbu jedva moglo ući. I još je jednom pokazao da način na koji promišlja slikarstvo i umjetnost teško da ima premca kod suvremenih slikara u Hrvatskoj danas. Uz rijetke iznimke. Tri su rada na izložbi, dvije slike i jedna prostorna instalacija, raspon godina je trideset pet.
Na izložbi je, dakle, spomenuta slika iz osamdesetih, "Tulum", na kojoj je mnoštvo djevojaka i mladića koji se zabavljaju, a nastala je, dakle, nakon zabave u stanu jednog od njegovih prijatelja 80-ih. Izvedena je jajčanom temperom i ugljenom na papiru. Nova je slika nazvana "Sauna na vodi - berlinsko društvance na izletu za vrijeme lockdowna (zvana još i Koronina arka)", a nastala je tijekom pandemije. Improvizirana je kućica na vodi, u kojoj se vide odrazi naslikanih ljudi, njih nekolicine u toj dokolici; toplo je, ljeto, atmosfera je opuštena, količina detalja nevjerojatna je, stabla u pozadini minuciozno su naslikana.
Treći rad je instalacija (moglo se pridonijeti bacanjem čikova ili odlaganjem praznih čaša vina na samom otvaranju): izlagački je prostor bio zatamnjen, pod ultraljubičastim svjetlom, blacklightom, dio su instalacije bijeli stolnjak, čaše vina, pepeljara, cvijet u vazi, prevrnuta stolica. Uz to su izloženi veliki crteži ugljenom na papiru, prikazuju prizore iz podzemnog svijeta iz grčke mitologije, prema slikama od 16. do 20. stoljeća među kojima je i Tizianov "Sizif", Rembrandtova "Otmica Perzefone"... Sve je počelo kada je planirao "Podzemni svijet", tulum pod UV svjetlom, ljude odjevene u bijelo i crno...