Ovo se do sada nije dogodilo u mojih pedeset šest aukcija. Jer, ako nemaš ljude koji su tu, nema smisla. No siguran sam da će se nešto ipak prodati tijekom idućeg tjedna - govori vlasnik aukcijske kuće Kontura Zdravko Mihočinec nešto malo prije podne prošle subote o situaciji u kojoj se posve iznenada zatekao.
Samo dan prije mislio je da će uspjeti unatoč svemu, prije svega iz dana u dan sve većim brojkama zaraženih koronavirusom, organizirati još jednu od svojih tradicionalnih aukcija umjetnina. Jesenska Konturina aukcija trebala se kao i prošle godine održati na Zagrebačkom velesajmu u sklopu Art Faira Zagreb. Ove godine, međutim, situacija je za organizatore tog umjetničkog sajma bila više nego izazovna te do zadnjeg trenutka nisu znali da li uopće ići s projektom koji su započeli dosta ambiciozno lani.
Početne cijene
"Da, morali smo otkazati našu javnu aukciju kakvu inače radimo. Još jučer smo to odlučili. Zainteresirani kupci su mi rekli da stavimo ponude te da će se tijekom idućeg tjedna javiti, ali nadmetanja neće biti", priča dok obilazimo postav izložbe s ponudom djela koja su trebala biti na aukciji u Paviljonu 8 na Velesajmu, predzadnji dan održavanja sajma. Pa iako u podne nije bilo najavljene aukcije, ne može se reći da nije bilo zainteresiranih. No sve to skupa je ništa, kaže art direktor sajma, slikar i dizajner Ante Potočnjak, u odnosu na prošlu godinu.
On je krenuo, objašnjava, u taj projekt misleći da ću ga raditi narednih dvadeset godina, no ove godine bili su u dilemi hoće li, ga uopće održati ili ne. "U zadnji čas je odlučeno da se ipak održi. Kako je ovo internacionalni sajam gdje je prošle godine bilo umjetnika iz 16 zemalja, iz Europe i Amerike, ove godine nema stranaca. Tijekom godine imao sam preko 200 otkazivanja rezervacija sve iz razloga Covida. Nisu došli Talijani, Nijemci, Austrijanci, Bugari, svi oni koji su bili prošle godine", kaže Potočnjak koji naglašava da je njegov Art Fair Zagreb na europskoj listi sajmova. Išli su stoga s domaćim snagama. Ipak, među izlagačima je i jedna galerija iz Ljubljane, a trebali su doći i ljudi iz Kranja, ali su se ispričali u zadnji čas jer su završili u karanteni.
"Pokušali smo grupirati domaće izlagače u tri dijela, prvi dio su klasici hrvatske umjetnosti što pokriva Kontura, zatim drugi dio je zona s mladim autorima i treći je komercijalni dio. Sve u svemu, uspjeli smo izložiti 120 autora i držim da je već samo održavanje sajma veliki uspjeh u ovakvoj situaciji kakvu imamo. Još je veća nesreća što je upravo kad se održava sajam počeo rasti broj zaraženih što nam je smanjilo i broj posjetilaca. Trebali smo napuniti tri paviljona i to je trebao biti najveći sajam u južnom dijelu Europe", zaključuje Potočnjak te dodaje da je sajam izrazito komercijalan. Prošle godine prodalo se preko osamdeset slika velikog formata, ove godine u tri dana se prodalo desetak slika. A što će i hoće li nešto ipak uspjeti prodati, Zdravko Mihočinec još ne zna.
"Imamo na listi šezdesetak naših stalnih kupaca, kontaktirao sam gotovo sve i više od pedeset ih je reklo da zbog situacije neće moći prisustvovati aukciji uživo. Oni možda misle da su ovdje horde ljudi međutim kao što vidite nema nikog", kaže Mihočinec.
I što sada, pitamo ga, kad aukcije nema. On u tome ne vidi neki veći problem, jednostavno će to rješavati u direktnom kontaktu sa zainteresiranim kupcima. "Ako na primjer za nešto postoje dvije ponude, onda ćemo to u troje dogovoriti. Svi su dobili katalog, imaju početne cijene. Za sad jedino znam da neće doći na aukciju, a da li su ozbiljno zainteresirani to ćemo vidjeti idući tjedan. Sve je na našem webu i sve je dostupno u smislu informacije".
Prošle su godine, kaže, bili u trostruko većem paviljonu, sami, kad su imali aukcije djela iz Kličkove zbirke, "po stotinu ljudi je prisustvovalo i bilo je žestoko nadmetanje".
Jordan, Pulitika, Prica
Kad je riječ o samim djelima koja su trebala biti ponuđena na aukciji, njih je ove godine sedamdeset. Uz "prosjek", nekoliko je djela koja su vrijedna za izdvojiti, drži Mihočinec. To je "Trening" Antuna Borisa Švaljeka, "jedino on može biti tako otkačen", objašnjava, a slika je nastala dok je bio u Hegedušićevoj Majstorskoj radionici.
Izdvaja i jednu "prekrasnu" Slavu Raškaj iz 1895., Kulmerovu "Leteću sfingu" iz 1987., Šimunovića iz 1966. "koji je muzejski komad".
Ukazuje nam na jednog manje poznatog umjetnika Nebojšu Uglješića, koji je rano umro i nije se uspio etablirati, pa se i njegove slike rijetko pojavljuju na tržištu. U ponudi je slika "Starica" s početnom cijenom od 7500 kuna. Tu je zatim i jedan Jevšovar, "vrlo raritetan budući da je figurativan". Slika prikazuje motiv Pariza na Seini, a cijena je, kaže Mihočinec, bagatelna, 6-7,5 tisuća kuna budući da je to Jevšovar koji će samo koju godinu kasnije krenuti u aptrakciju.
Zanimljiv je i jedan Herman s motivom Starih Brela. Slika prikazuje uvalu s vikendicom u kojoj je slikar bio na ljetovanju. "Sin njezinog vlasnika je donio sliku. Herman je pitao njegovog oca kako da ti se odužim, a on mu je rekao da mu nešto naslika. I tako je nastala ova slika". Za neka je djela Mihočinec već dobio ponudu na primjer za dva Jordana, Pulitiku, i jednog "vrhunskog Pricu iz monografije, iz 1982. godine".