Vaništu sam upoznao 1997, nakon što sam u novinama objavio esej o prijevodu knjige Vladimira Jankelevicha Smrt, koji je upravo izašao u Sarajevu. Uputio mi je pismo na redakcijsku adresu, molio me je da mu, ako je to moguće, nabavim knjigu. Sarajevo je tih dana još uvijek bilo daleko. Odgovorio sam mu da imam primjerak za njega, kako da ga pošaljem. Pozvao me je da ga posjetim, otišao sam, odnio mu knjigu. Vrijeme dolazi po mene, rekao je, zato sam vas tako nedelikatno molio za knjigu.
Dvadeset i jednu godinu kasnije, na petoj stranici subotnjeg kulturnog dodatka beogradske Politike, objavljen je nekrolog Josipu Vaništi, naslova “Srebrna linija na beloj majici”. Ispod, na donjoj trećini iste stranice, tekst “Poslednji smisao”, posvećen je knjizi Vladimira Jankelevicha Smrt. Kolika...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....