Ubojstva, krađa, skriveni identiteti... Nakon što umjetnik jednom dovrši svoje djelo, slijedi ona druga, manje lijepa i mnogo manje kreativna strana umjetnosti. Koja, s obzirom na to da su u pitanju visoki ulozi, može postati jako nezgodna.
Mnoga su pitanja koja prate umjetnički svijet ostala neriješena. Nedavno se na HRT-u mogao pogledati film “Prokletstvo Mona Lise” umjetničkog kritičara Roberta Hughuesa, koji na sjajan način analizira umjetničko tržište gdje cijene vrtoglavo rastu iz dana u dan, a paralelno s cijenama raste i broj intriga.
Caravaggiovi ostaci
Vincent Van Gogh nije se ubio, već je najvjerojatnije stradao kao slučajna žrtva kada je pištolj nezgodno opalio dvojici tinejdžera koje je poznavao, tvrde Steven Naifeh i Gregory White Smith, autori biografije “Van Gogh: Život”. Dokaz: pištolj nije nikada pronađen. Dokaz broj dva: da se želio ubiti, ne bi išao u polje, mogao je to učiniti u svojoj sobi.
Je li lik Mona Lise autoportret samog autora Leonarda da Vincija, njegova navodnog ljubavnika ili pak Lise Gherardini nije još poznato, no vrlo će vjerojatno uskoro biti. Talijanski su arheolozi pronašli posmrtne ostatke fatalne dame talijanskog društva Lise Gherardini, za koju se pretpostavlja da je poslužila kao inspiracija ovom umjetniku. Ona je umrla u firentinskom samostanu, a na temelju pronađenih kostiju pokušat će se rekonstruirati lice najpoznatijeg modela svih vremena i tako naposljetku riješiti zagonetku misterioznog osmijeha Mona Lise. Profesor Silvano Vinceti, koji je na čelu cijelog istraživanja, podsjetimo, već je riješio jednu umjetničku zagonetku: prošle je godine pronašao tijelo Caravaggia, nasilnog umjetnika koji je vrlo vjerojatno stradao u kavanskoj svađi, a za kojeg se dugo nije znalo gdje je pokopan.
Šifra za Leonarda
S Da Vincijem se veže i jedna druga velika tajna: gdje je nestala njegova “Bitka kod Angharija”? Na temelju novijih istraživanja Maurizija Seracinija pokušava se istražiti je li ova freska sakrivena u Palazzo Vecchiju, iza Vasarijeve freske “Bitka kod Marciana”, na mjestu gdje vojnik na fresci drži natpis “Onaj koji traži naći će” (Seracini smatra kako je riječ o šifri).
Nadalje, iako su najnovija istraživanja dovela do mafijaškog bossa Whiteyja Bulgera, još se ne može sa stopostotnom točnošću tvrditi tko je izveo najveću umjetničku krađu svih vremena u bostonskom Muzeju “Isabella Stewart Gardner”. Ukradena su djela Rembrandta, Vermeera, Degasa, Maneta... koja bi danas vrijedila 500 milijuna dolara.
Još se ne zna identitet najpoznatijeg grafiti umjetnika na svijetu - Banksyja.
Potražili smo i najveće hrvatske umjetničke misterije. U nastavcima, donosimo deset nikad riješenih tajni umjetničkog svijeta.
1. Je li se Josip Račić ubio ili je ubijen?
“Bio bi nam bliži ovaj slikar da su naši povjesničari umjetnosti, književnici i slikari koji su često i godinama boravili u Parizu prije početka Drugog svjetskog rata žrtvovali samo dva dana i u perfektu policije potražili dosje o Račićevoj tragičnoj smrti koji je, kako me kasnije uvjeravala asistentica Muzeja moderne umjetnosti Agnes Humbert, nestao”, piše Matko Peić u monografiji o Josipu Račiću. Naime, poznato je da je Josip Račić umro sa 23 godine. Službeno se navodi kako je riječ o samoubojstvu, no tu su se kasnije pojavile neke sumnje. Mnogi će se složiti da je riječ o najvećem misteriju hrvatske umjetnosti.
Pronađen je ustrijeljen 19. lipnja 1908. godine, u trošnoj sobi jednog pariškog hotela, smještaja u kojem odsjedaju samo siromašni, na adresi Rue Abbe Gregorie broj 48. U Pariz su u to doba, kao centar zbivanja, dolazili umjetnici iz cijelog svijeta u potrazi za inspiracijom. Mnogi od njih nisu uspjeli, na sceni Montmantrea je bila velika konkurencija, i ne bi bilo prvi put da si je nesretan umjetnik iznimna talenta, a koji jedva da ima što za jesti, oduzeo život. U uzavrelom pariškom okružju bila bi to samo još jedna slična umjetnička sudbina u nizu, no u međuvremenu su se kod nas pojavile brojne spekulacije oko smrti. Nije jasno kako i zašto su nestali papiri vezani uz pronalazak njegova tijela. To je pitanje koje po svojoj prilici nikada neće biti riješeno, no nije riječ o jedinoj enigmi koja prati Josipa Račića. Budući da je umro jako mlad, iza sebe nije ostavio mnogo djela i, s obzirom na iznimnu kvalitetu, sva djela na našem umjetničkom tržištu dostižu jako visoke cijene, koje mogu prijeći i sto tisuća eura. No, jesu li svi radovi pripisani nesretnom umjetniku sa zagrebačkih Srednjaka točno atribuirani?
Dovoljno bi bilo reći da su hitno potrebna nova tumačenja i da ima nekih “novih” Račićevih slika koje su upitne atribucije. Među rijetke slike koje su prošle cijeli potreban postupak kako bi se dokazalo da je riječ o autentičnom Josipu Račiću ubraja se “Krajolik s potokom”: istraživanje povijesnih okolnosti, stilska analiza, određivanje sastava pigmenata u uzorcima, mikroskopska analiza... svi su ti elementi potrebni kako bi se potvrdila točnost. Za Račića se dugo nije znalo gdje je pokopan, otkrilo se kako je na groblju Bagneux, u pariškom predgrađu, a o tome je prije 15-ak godina izvještavao Mirko Galić.
2. Tko u Pragu ‘štanca’ radove Vlahe Bukovca?
Na kineskom su se tržištu razvile toliko kvalitetne radionice lažnih umjetnina da ni najveći stručnjaci za pojedinog autora ne uspijevaju otkriti je li riječ o originalu ili nije, a osim što su veličanstveno svladali rukopis, uspijevaju imitirati pigmente stare nekoliko stoljeća, pa će potraga za krivotvorenim umjetninama biti sve teža.
U Pragu postoji radionica koja je specijalizirana za izradu lažnih slika Vlahe Bukovca. To tvrde brojni naši galeristi koji su se nemali broj puta susreli s lažnim slikama cavtatskog majstora. I stručnjakinja za ovog autora, Vera Kružić Ucytill, potvrdila je kako joj sve više pod ruku dolaze lažna platna ovog umjetnika. Jedan od lažnih Bukovaca, koji su se pojavili na aukciji u Pragu, bio je “Portet dalmatinske plemkinje” za koji se odmah se shvatilo da nije riječ o originalu.
No, postoje i oni toliko talentirani da je njihove kopije teško prepoznati. Tim je radionicama nemoguće ući u trag, za njih zna samo uski krug ljudi.