DJEVOJKA SE ODMARA

Otkrivamo: U Zagrebu se pojavila slika Vlaha Bukovca kojoj se više od pola stoljeća izgubio svaki trag

Vlaho Bukovec

Slika se nekad nalazila u zbirci Bukovčeve kćeri Ivanke, a nastala je tijekom slikarevog "sretnog razdoblja" u Pragu

Na aukciji koja će se održati u utorak 19. ožujka u Smaragdnoj dvorani hotela Esplanade, među osamdesetak djela bit će ponuđena i slika Vlaha Bukovca "Djevojka se odmara" iz 1909. godine, dosad smatrana izgubljenom.

Kako ističu iz aukcijske kuće Artmark, riječ je o djelu iz Bukovčeva praškog razdoblja koje nikad nije bilo izlagano u Hrvatskoj, no spominje se u monografiji "Vlaho Bukovac – Život i djelo" iz 2005. Vere Kružić Uchytil koja ju je obradila na temelju fotografije i kazivanju slikarevih nasljednika iz Cavtata.

Bukovčev opus nastao zadnjih godina prvog desetljeća 20. stoljeća u Pragu, slikarevog "sretnog razdoblja", nevjerojatno je brojan, ali sva su djela, smatra autorica, bez iznimke izvanrednog likovnog dometa.

Nakon Bukovčeve smrti 1922. godine slika je ostala u praškoj zbirci umjetnikove kćeri Ivanke Bukovac Javorsky u kojoj je i evidentirana 1968., godini kada se odlučila vratiti u Cavtat. Slici se potom gubi trag. U aukcijskoj kući napominju da je Bukovčeva "Djevojka koja se odmara" u Hrvatsku stigla prvi put nakon više od jednog stoljeća nakon što je naslikana i prvi put u svome postojanju izložena je u Zagrebu ovih dana, u prostorijama Artmarka gdje će biti sve do aukcije.

Prema riječima povjesničarke umjetnosti Biserke Rauter Plančić ova Bukovčeva slika, iako ne prikazuje mladoliku ljepoticu kojih je u opusu tog umjetnika popriličan broj, izvrstan je primjer slikarova fascinantnog umijeća da dočara apartnost dame koju portretira, ljepotu njezinih ruku i bjelinu prozračne haljine koja joj rasvjetljava brigama zamoreno lice.

Tijekom svog praškog razdoblja Bukovac je na tamošnjoj Umjetničkoj Akademiji vodio slikarsku klasu na kojoj su studije započinjali i brojni hrvatski slikari, navodi nadalje Rauter Plančić, a osim pedagoškim radom ta je njegova dionica obilježena i plodnim slikarskim stvaralaštvom, poglavito portretima kojih je i ova slika primjeren dio.

Procijenjena vrijednost slike "Djevojka se odmara" je 45 do 65 tisuća eura što je ujedno i najskuplje djelo na aukciji.

Osim Bukovčeve slike jedno od zanimljivijih djela na Artmarkovoj Proljetnoj aukciji svakako je i kapitel s potpisom Ivana Meštrovića.

Nastao oko 1940., kao jedan od četiri kapitela koje je Meštrović zamislio za nedovršenu kapelu Gospe od Dobrog Savjeta u sklopu njegovih Crikvina na posjedu Kaštelet, rađen je kao skulptura ronde-bosse, sa svih strana ukrašen anđeoskim licima. Kako navode u akcijskoj kući, jedna od priča kaže da su Meštroviću kao inspiracija zapravo poslužila lica njegove djece u različitim godinama, "što bi moglo biti i točno s obzirom na to da je cijeli projekt u Kašteletu zamišljen kao duhovno i obiteljsko utočište. Sve u svemu, konačni izgled četiri lica prikazana na četiristrane kapitela pokazuje nam generičke i stilizirane izglede serafima, koji su više povezani s Meštrovićevom poviješću vjerskim i duhovnim slikama".

Kao dio nedovršenog projekta Kašteleta ovi kapiteli nikada nisu dobili priliku biti postavljeni zbog događaja u Drugom svjetskom ratu te društveno-političkog ozračja u Splitu početkom četrdesetih godina prošloga stoljeća. Meštrović je kapitele ostavio na brigu obitelji, točnije bratu Petru, s kojim je i gradio kompleks u Kašteletu.

Daruje mu ih tijekom svog kratkog i posljednjeg posjeta Hrvatskoj 1959., poručivši mu "To čuvaj, to će ti dobro doći". Nakon 1966. godine, kada je Petar Meštrović umro, kapiteli su ušli u dugo razdoblje pravnog i vlasničkog postupka, da bi 2005. godine bili dodijeljeni kiparevu nećaku, Silvestru. Dva od četiri kapitela nalaze se, inače, u zbirci Muzeja Ivana Meštrovića. Meštrovićev "Kapitel" procijenjen je na 15 do 25 tisuća eura.

Na Artmarkovoj aukciji među ostalim bi će ponuđeno slika Emanuela Vidovića "Ponte Sant‘Andrea" (Chioggia) koja se nekad nalazila u zbirci dr. Špire Srećka Perišića, uglednog sarajevskog i splitskog odvjetnika, ujedno i predsjednikaOdvjetničke komore bosanskohercegovačke pokrajine Monarhije i jednog od državnih odvjetnika za spletke i izvršitelje zloglasnog ubojstva nadvojvode Franje Ferdinanda u Sarajevu 1914.

Perišić je bio dobar Vidovićev prijatelj, ali i mecena mnogim drugim dalmatinskim umjetnicima. Nakon njegove smrti, umjetnina je ostala u njegovoj obitelji, a nakon jednog stoljeća prvi put je izložena i ponuđena na tržištu umjetnina, "kao jedan od najvećih Vidovićevih skrivenih dragulja", ističu u Artmarku.

"Ova iznimna marina vraća nas stotinu godina unatrag u trenutak njezina nastanka, kao jedan od prvih Vidovićevih ciklusa nastalih nakon Prvog svjetskog rata u njegovu novom splitskom ateljeu u koji se preselio 1919. godine. Vidović je to umjetničko djelo predstavio na svojoj praškoj samostalnoj izložbi koju je priredio u rujnu 1923. godine".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. svibanj 2024 18:29