U Zadru, u Kneževoj palači, do 15. rujna traje izložba Andyja Warhola “Enter into My Life”. Ono što upada u oči postav je izložbe. Pop art jest pravac koji je znao koketirati s kičem, Andy Warhol je to činio prije svih, no u postavu zadarske izložbe otišlo se korak dalje. Tamo gdje su, primjerice portreti Marilyn Monroe, soba je oblijepljena tamnoružičastim tapetama na kojima je lik pokojne glumice, u sobi gdje su Warholovi prizori šarenog cvijeća tapete su s motivom cvijeća i sl., a možete vidjeti i uvećani kartonski lik samog umjetnika koji pod rukom nosi ogledalo. Postav je poput kakvog ušećerenog Disneylanda.
Bilo bi u svakom slučaju vrlo interesantno vidjeti što bi pokojni umjetnik rekao o načinu kako je njegov rad u Zadru iščitan, on je u svakom slučaju bio za “anything goes”. Predvidio je, uostalom, realityje, 15 minuta slave za svakoga, a predvidio je i sam osvijestio da se njegova umjetnost kreće u kontekstu takve komercijalizacije. Pri obilasku izložbe povremeno su se čuli Velvet Underground, s kojima je umjetnik imao blisku suradnju, ili se pak čuo umjetnikov vrlo ravnodušan glas koji govori.
Izložba nije baš previše razvikana u medijima, što ima smisla jer nije riječ o prijelomnoj izložbi koja će promijeniti pogled na američkog umjetnika slovačkih korijena. Posljednjih par godina u Zadru ili Splitu, npr. najavljuju se izložbe Chagalla ili Dalíja, najčešće bude riječ o grafikama pa sam se i sama znala pitati ima li smisla otvarati ovakve izložbe ljeti, mnogi stranci dolaze iz zemalja gdje mogu vidjeti umjetnine koje su relevantnije za opus navedenih autora. Na izložbi, ipak, koju sam obilazila u nedjelju popodne, i koja je već neko vrijeme i otvorena, nije nedostajalo publike.
Izložba se odvija u suradnji Narodnog muzeja Zadar, Rebel kolektiva te, kako navode, Andy Warhol Muzeja moderne umjetnosti u Slovačkoj, i Warholove fondacije u New Yorku, izloženo je devedesetak predmeta, najčešće radova u tehnici sitotiska, a među izloženim su predmetima i osobne stvari koje su umjetniku nekad pripadale, poput odijela ili naočala. Izložba počinje radovima njegove majke Julije Warhol, koja je također stvarala i kojoj su, može se pročitati na izložbi, među omiljenim temama bili anđeli. I njezin sin kasnije se bavio temom anđela, može se vidjeti i na izložbi, u sljedećoj sobi, gdje su neki od njegovih najranijih radova, međutim njegovi su anđeli drugačija predznaka, nose podvezice i slično.
Posebna je soba posvećena i znamenitoj Warholovoj Tvornici, mjestu gdje se okupljala tadašnja kreativna ekipa New Yorka. U oči upadaju sjajne crno-bijele fotografije s potpisom Billyja Namea, koji je bio među Warholovim Superzvijezdama, tako je umjetnik nazivao ekipu koju je oko sebe okupljao. Na mnogim se crno-bijelim fotografijama pojavljuje umjetnikova tadašnja muza Edie Sedgwick. Što se tiče radova u tehnici sitotiska, spomenuli smo Marilyn i cvijeće, na izložbi su još i portret Edwarda Kennedyja, nekoliko umjetnikovih autoportreta, te dva rada pod nazivom “Električna stolica”. U istoj su prostoriji s “Električnim stolicama” i fotografije umjetnika s lubanjom u ruci. Naziv je te posljednje sobe “Smrt”, što je tema kojom se Warhol često bavio, a zidovi su obojani u crno.