Jedan mi je od najdražih grafita u gradu, a nisam nikad uspjela saznati tko mu je autor, onaj na kojemu piše "Fali pjesnika". Ova jednostavna rečenica uspijeva kontrastirati svim, često priglupim raspravama o produktivnosti umjetnosti. Odnosno, ta je rečenica ona koja se obračunava sa svima onima koji su mi prišli reći da bi i oni mogli naslikati ono što je naslikao Picasso, kao i onima koji uspjeh u društvu mjere isključivo zaradom, ne gledajući pritom koliko tko pridonosi društvu. E, za njih je ta rečenica.
Ne izjednačujem ih, no često se, valja reći, poklopi. I da, nedostaje pjesnika. Grafit je točan. Tog sam se grafita ovih dana sjetila dok sam promatrala umjetničke radove izložene u sklopu dva projekta Artupunkture. Jedan je "Art&grad. Umjetnost se oglasila", koji je organizirala Lauba, a drugi "Projekt Ilica", koji su pokrenuli umjetnici Aleksandar Battista Ilić i Ivana Nikolić Popović. Prvi je projekt sasvim nov, drugi već neko vrijeme postoji. U sklopu "Projekta Ilica" izlažu se, među ostalim, i radovi koje potpisuju trojica od nekadašnje Grupe šestorice, Mladen Stilinović, Vlado Martek i Željko Jerman. Upravo su ovi umjetnici 70-ih godina prošlog stoljeća izlazili na ulice, mijenjali pristup stvaralaštvu, umjetnost pokušavali približiti ljudima, izvan često i dan-danas distanciranog muzejskog pristupa.
Od Željka Jermana izložen je rad na kojemu je crnim slovima ispisao "Intiman zapis". Od Vlade Marteka, "Čitajte Maljevića" te "Čitajte Joycea ili Pounda". Od Stilinovića, pak, radovi "Kupujem hrabrost, odlučnost, borbenost" te "Prodajem autocenzuru". Sve su natpisi. Članovi Grupe šestorice u međuvremenu su se razišli, svaki od njih je imao svoju sudbinu, Jerman je preminuo, kasnije i Mladen Stilinović, a Martek, pjesnik i umjetnik, dobar dio vremena proveo radeći u knjižnici kako bi osigurao egzistenciju (imao je, uzgred rečeno, sjajnu retrospektivu u Rijeci), no to što je Grupa šestorice napravila u kontekstu povezanosti javnog prostora i umjetnosti, ostat će zapisano u povijesti umjetnosti.
"Projekt Ilica" koji postoji pet godina prerastao je granice kvarta. Postao je jedan od posjećenijih događaja u Zagrebu, imaju izložbe, performanse, prodajne izložbe produkt dizajna, suradnju s TTF-om, brojne koncerte na otvorenom. Ovaj su put ponudili dosad možda i najozbiljnije osmišljeni umjetnički program. Prolazeći dakle, gradom, ugledat ćete, među ostalim, fotografiju nekadašnjeg grafita u Branimirovoj ulici Julija Knifera koji je snimio Boris Cvjetanović, fotografiju jednog od uličnih performansa Tomislava Gotovca "Prošenje/Molim milodar", potom crno-bijele fotografije radnika Borisa Cvjetanovića, portrete Vlaste Delimar postavljene među zidovima u prozorima nekoć važne gradske kavane…
Na ulici su i crveni križevi, veliki, za liječenje građevina nakon potresa, jedan od boljih projekata, možda i najupečatljivijih u njegovoj karijeri dosad, a koje je osmislio Aleksandar Battista Ilić. Među šesnaest su projekata i "Neobični projekt - rezanje Sljemena" Ivana Kožarića, "Another green world is possible" Igora Grubića, "Obraćam vam se kao čovjek čovjeku 1979./2003./2021." Dalibora Martinisa, "Rimbaud no. 2 m. 8" čiji je autor Dimitrije Bašičević Mangelos... Naziv je izložbe "Društveni procesi", kustos je sam Ilić, a izložbeni je prostor kilometar i pol ulice.
Drugi projekt, "Art&Grad - Umjetnost se oglasila" osmislila je, dakle, zagrebačka Lauba. Oni su u suradnji s umjetnicima, njih čitav niz, te uz podršku gradskih struktura, na mnoga mjesta u gradu, na panoe na kojima bi se inače trebale nalaziti reklame, postavili umjetničke radove nekih od najvažnijih umjetnika koji djeluju danas. Odnosno, naglasak je na suvremenim autorima, uz nekolicinu iz prošlosti, među kojima su Marino Tartaglia, Oton Gliha, Vojin Bakić, braća Brkan, Breda Beban. Projekt je višestruko bitan. Često smo, naime, bombardirani reklamama na jumbo plakatima koje graniče s temeljnom vizualnom pismenošću, još uvijek će se naći i reklama sa ženama na madracima koje na najbanalniji način dvosmisleno pozivaju na taj madrac, još uvijek će se naći oglašivača koji su spremni platiti prostor za jumbo plakat, no nisu spremni platiti barem dobrog fotografa, ako ne ideju…
I tu je važnost ovih plakata. Osim toga, oni umjetnost postavljaju među širu javnost, izvan već spomenutih često sputavajućih muzejskih prostora. Barem će nakratko oplemeniti, teško se sjetiti bolje riječi, prostor grada. I svi su dobri. Neki se autori i poklapaju u oba projekta, primjerice Braco Dimitrijević, Ivan Kožarić, Igor Grubić. Neki se od njih, poput Borisa Cvjetanovića, Ivana Posavca, Ines Krasić, direktno bave temom grada. Grafiti umjetnik Nebitno i inače djeluje na ulici. No svi su tu da uživamo u umjetnosti, svih generacija, i Đuro Seder, Marija Ujević Galetović, Danijel Žeželj, Bane Milenković, Davor Vrankić, Helena Janečić, Mirko Zrinščak…
Projekt "Artupunktura. Terapija grada umjetnošću" osmišljen je u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba. Ima tu još vrijednih projekata, izložba "Prostoria 10" u HDLU, Reli po galerijama, no mi smo se u tekstu ograničili na ova dva.