Ivana Armanini strip autorica je koja je među ostalim zaslužna i za pokretanje Komikaza, domaćeg časopisa za autorski strip. Komikaze, čiji je novi broj upravo izašao, najavljene su primjerice na sajmu u Portlandu, kao “histeričan i pomaknut likovni projekt koji izaziva ovisnost”, o kojima smo pisali među ostalim i kada ih je pohvalio satirički list Charlie Hebdo.
Marko Golub diplomirao je na Likovnoj akademiji, radi kao likovni kritičar i posljednjih godina vrlo aktivno vodi Galeriju Hrvatskog dizajnerskog društva.
Strip crtačica Ivana Aramanini i strip scenarist Marko Golub
Zajedno su, Ivana Armanini likovno, a Marko Golub tekstom, za Muzej suvremene umjetnosti napravili strip o Dimitriju Bašičeviću Mangelosu. Nedavno smo pisali o stripu koji je o Richteru napravila Dunja Janković, također za MSU i za kustosicu Jasnu Jakšić. Ove su godine izašli i stripovi o Slavi Raškaj, Ivanu Meštroviću, Marinu Držiću, tako da je očito riječ o svojevrsnom trendu. Ovaj o Mangelosu bez sumnje je jedan od najjačih.
U pisanom dijelu strip se bazira na tekstovima Dimitrija Bašičevića Mangelosa, “Manifest manifestah”, “Šidski manifest”, “Bitka za plemenitost” te na intervjuu Mladena Stilinovića s ovim umjetnikom. U stripu “gostuje” i Stilinović kao jedan od likova, uz protagoniste grupe Gorgona.
Vizualno, strip se bazira na crnom i bijelom, naslovnica je crvena. Mangelos je prikazan u klasičnoj pozi u kakvoj je znao stajati po sjećanju njegovih suvremenika, prekriženih ruku, s naočalama i cigaretom u ustima. Kroz strip vodi narator, najčešće u klasičnom stripovskom oblačiću. Temelji su Mangelosovi najpoznatiji ciklusi, raniji Pejsaži smrti, spomen na mrtve, i kasniji Tabula rasa, koji su kasnije završili i u njujorškoj MoMA-i: radovi oponašaju formu krasopisom ispisane školske tablice, a podloga su knjige, papiri, bilježnice....
Dimitrije Bašičević, podsjetimo ukratko, rođen je u Šidu 1921. godine, kasnije djeluje i kao Mangelos, to ime uzima po selu u neposrednoj blizini njegova rodna mjesta. Djelovao je i kao umjetnik i kao cijenjeni likovni kritičar. Jedan je od suosnivača Gorgone, piše pjesme, a Gorgona je nazvana prema jednoj od njegovih pjesama, ispisuje misli o životu, smrti, civilizaciji.
Radio je u Modernoj galeriji, Galeriji suvremene umjetnosti, vodio je Centar za fotografiju, film i televiziju, dok je u Galeriji primitivne umjetnosti dao ostavku zbog sramotne “afere Bosilj”: njegova su oca, naivnog umjetnika, nekadašnjeg zemljoradnika Iliju Bosilja, prisilili da slika pred komisijom kako bi dokazao da je on autor tih radova, a ne njegov sin.
To Bašičevićevo djelovanje na mnogo polja vrlo je dobro sumirano u stripu, i to kroz umjetnikove riječi, kroz njegov šidski manifest. Naime, Bašičević u tom svom manifestu tvrdi kako u njegovom stvaralaštvu postoji devet i pol faza. Po toj je teoriji izračunao da bi trebalo biti devet i pol Mangelosa. Koji su to sve Mangelosi, otkriva se u stripu. U svakom slučaju, prava poslastica za ljubitelje likovne umjetnosti.