Drugi pogled na problematiku bespravne ili divlju gradnju na obali, koja se općenito smatra nakaradnom, dao je ovih dana Nikola Bašić, jedan od naših najpoznatijih arhitekata. Gledajući iz drugog kuta pokazao je da naša divlja gradnja može biti inspirativna, pa i lijepa. Radeći na svome nedavnom završenom projektu u Šibeniku, hotelskom kompleksu “D resort” na Mandalini referirao se dijelom upravo na takvu “siromašku gradnju”.
Morske orgulje
Nikola Bašić je autor poznatih zadarskih Morskih orgulja i Pozdrava suncu, spomenika stradalim vatrogascima na Kornatima i mnogih drugih projekata.
Iza glamura njegovog novog turističkog kompleksa stoji jedna neočekivana inspiracija. Unutar novog šibenskog hotelskog kompleksa nalaze se i tri luksuzne vile, koje su izgledom “sirovije” od samog hotela ili su čak na prvi pogled bi rekli nemarno razigrane kao da su rađene na brzinu i nemušto.
Poluotočki prostor
Također unutar Jacht kluba u prostorima spa dijela izviruje beton onako “grubo” kao veliki okvir krovnih prozora.
-Umjesto paradigme luksuza koja je najčešće svojstvena turističkim hotelima, suprotstavljamo jedan gotovo rohbau ambijent - objašnjava Nikola Bašić.
Beton predstavlja lajtmotiv koji povezuje sve hotelske sadržaje disperzirane u tom poluotočkom prostoru.
- U Yacht clubu primijenili smo njegovu ekspresivnu teksturu, koju smo za potrebe lakšeg komuniciranja na gradilištu nazvali “kašun”. Htjeli smo se referirati na jednu vrst betona iz primitivne oplate, koja se u Dalmaciji naziva “kašun”, a koja je jako prisutna u narodom, siromaškom građenju na obali i zaleđu Dalmacije i koja je često stigmatizirana upravo zbog toga što predstavlja nešto primitivno i divlje - objasnio je Nikola Bašić, u nedavnom intervjuu za tjednik Globus.
“Kašun” se kasnije promovirao u opći pojam za betonske volumene, dodaje Nikola Bašić, vječno nedovršene, iz čijih kantuna, zlu ne trebalo, vire hrđave željezne šipke.
- A mi smo uvijek spremni s odioznošću gledati na nešto što nas podsjeća na nas kakvi jesmo. Lako se toga odričemo i od toga bježimo, a ja, naprotiv, mislim da je to dio našeg stvarnog identiteta.
Primitivna tehnologija
I našeg otkačenog načina, koji ne mora baš uvijek upadati u klišeje koji nam se nameću kao poželjna estetika i kultura - kazao je Nikola Bašić.
Zato su Yacht club gradili baš u maniri niske, primitivne tehnologije koju su htjeli afirmirati kao autentičnu estetsku i autentičnu kulturu građenja. Pritom su se, kaže Bašić, suočili s činjenicom da je za postizanje karaktera niske tehnologije potrebna najviša tehnološka razina.
Potrošački interes
- Mislim da je takozvana divlja gradnja, ali oštro ću se sad distancirati od one gradnje koja je išla tragom spekulativnih interesa, nego ona koja je odgovarala na nuždu, naša posebnost. Postoji tako na otocima i na obali, cijeli jedan niz genijalnih mimikrijskih kuća koje su napravljene bez dozvole, a koje su zbog toga htjele biti neprimjetne. One će, siguran sam, u budućnosti biti vrednovane kao vrhunska arhitektonska postignuća kojima je, domišljatim građenjem, slobodu osvajao mali hrvatski čovjek htijući ostati svoj na svome - smatra Nikola Bašić.
Ta će prezrena zaostavština u budućem vrednovanju, smatra on, zasjeniti mnoga djela iz legalne arhitektonske produkcije, koju nekad potpisuju i vrlo zvučna imena.
Također, Nikola Bašić smatra i da smo danas ustuknuli pred vulgarnom komercijalizacijom koja je arhitekturu okrenula prema površnom dizajnu i dekoraciji, usmjeravajući je prema motivaciji potrošačkog interesa.