"U Muzej Apoksiomena uloženo je 25 milijuna kuna, pola od toga je dao grad, pola država. Poznat je i konačan datum otvaranja, 30. travnja. U međuvremenu, kip Apoksiomena do 10. travnja ostaje u Zagrebu, u Hrvatskom restauratorskom zavodu, gdje se i sada nalazi. Na put prema Lošinju krenut će uz strogu policijsku pratnju, a o svemu će biti snimljen i film", kaže gradonačelnik Malog Lošinja Gari Capelli.
Radovi na Muzeju, za koji su na natječaju 2009. godine pobijedili riječki arhitekti Saša Randić i Idis Turato, praktički su pri kraju, a kako kaže Capelli, "ostalo je još samo malo ušminkavanja do konačnog otvorenja".
Raspisan je i natječaj za novog ravnatelja, sada je v.d. muzeja Ingrid Stanković.
Vrlo vrijedan antički kip grčkog atlete 1999. godine izvađen je s lokacije kraj otočića Vele Orjule, na pješčanom dnu između dvije stijene, na dubini od oko 45 metara, gdje ga je posve slučajno tri godine ranije pronašao belgijski ronilac René Wouters, čije će ime ostati zapamćeno u povijesti hrvatske arheologije. Nažalost, preminuo je 2012. godine, i nije dočekao otvorenje Muzeja.
Nakon što je izvađen iz mora, povela se rasprava gdje će se kip konačno smjestiti, u igri su bili Zagreb, Zadar ili Rijeka, Lošinj se u toj, izvornoj verziji nije niti spominjao, osim sporadično. Međutim, gradonačelnik Capelli odlučio se izboriti da kip ostane in situ: "Svjetski su primjeri pokazali da je to najbolje moguće rješenje. Zahvaljujem prije svega tadašnjem ministru kulture Boži Biškupiću koji je imao razumijevanje za nas, zahvaljujem i potpisnicima peticije, a bilo ih je više od tisuću, da kip bude smješten na otoku", kaže.
Zagreb, 010212.Muzej Mimara.Press konferencija povodom privremenog izlaganja anticke skulpture Hrvatski Apoksiomen u muzeju Mimara. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i hrvatski restauratorski zavod i Muzej Mimara odlucilo je izloziti ovo remek djelo svjetske kulturne bastine u spomenutom muzeju do njegova konacnog smjestaja u Malom Losinju.Na slici: Antiska skulptura Apoksiomen u muzeju Mimara.Foto: Nenad Dugi / CROPIX
Apoksiomen (foto: Nenad Dugi / EPH)
Jedan od rijetkih sačuvanih antičkih kipova, koji je u međuvremenu bio na izložbama u Louvreu, Vatikanu, te u novije vrijeme u londonskom British Muzeju, na izložbi "Definicija ljepote: tijelo u starogrčkoj umjetnosti” u Paul Getty muzeju u Los Angelesu (Snaga i moć - brončana skulptura helenističkog svijeta), gdje su ga imali priliku vidjeti milijuni posjetitelja, datira u 1. stoljeće pr. Kr., i prikazuje kip grčkog atlete u karakterističnoj sportskoj pozi. Njegove su proporcije blizu savršenima.
Muzej je smješten u palači Kvarner, neposredno uz more, i vanjska se fasada nije smjela mijenjati.
Arhitekti su, stoga, odlučili "umetnuti" Muzej u građevinu. Riječ je, zapravo, o čeličnom kavezu, koji je s vanjske strane obložen bijelom, glatkom limenom oblogom, poput oplate bijelog broda, dok su u interijeru izložbene prostorije u različitim materijalima. Kretanje posjetitelja, predviđeno je, pratit će klasična glazba i miris mediteranskog bilja. U konstrukciju, koja “lebdi” iznad prizemlja zgrade, ulazi se stepenicama koje vode kroz niz prostorija u kojima se pripovijeda o kipu i njegovu pronalasku te se, naposljetku, dolazi do kipa koji su posjetitelji, u međuvremenu, kroz četiri etaže, vidjeli iz različitih vizura, i čuli sve o njemu.
Tijelo Muzeja slagano je na licu mjesta, vareno kroz 90 dana, spojeno je nekoliko tisuća slobodnih ploča tankog čeličnog lima.
Kako kip još u Lošinj nije stigao, čitav Muzej nije posve dovršen, potrebna su još sitna uštimavanja, no prvi donosimo snimke iz unutrašnjosti dovršene sobe, takozvane Sobe tepiha, u kojoj će biti filmske projekcije, a gledalište je oblikovano po uzoru na amfiteatar. Vuneni konci, precizno odabrane boje, u paleti od ponuđenih 190 nijansi, utkani su u mrežastu podlogu tepiha na koju je prethodno prenesen crtež. "Posjetitelji koji ulaze u ovu specifičnu vizualnu, taktilnu i audio prostoriju svjedoče neočekivanom tjelesnom osjećaju. Boje, uzorak, crtež i motivi nastali dizajnom i oblikovanjem tepiha stvaraju osjećaj uranjanja u svijet dubokog podmorja, prolaska kroz klasja žita i floralne motive nekog nama nepoznatog, ali silno uzbudljivog vremena i prostora. Motivi tepiha objedinjavaju u sebi misterij podmorja u kojem je kip Apoksiomena boravio dva stoljeća te motive žitarica i sjemenki koje su pronađene u njegovom tijelu, s malim glodavcem, mišem koji je nastanjivao šupljinu skulpture u njezinom izvornom smještaju na borilištima Stare Grčke", poetski opisuje Idis Turato.
Podsjetimo kako su u unutrašnjosti Apoksiomena pronađeni komadići drva, grančice, nekoliko sjemenki plodova, koštice masline i trešnje, te gnijezdo maloga glodavca.
Također, dodaje Turato, "Zidovi muzeja i stare palače ojačani su prethodno špricanim torkret betonom te su završno pobojani Yves Klein plavom bojom". Na krovu je lounge, i pogled.
U Malom Lošinju su pripremili program za čitavu godinu, smatraju da će Muzej i zimi biti dobro posjećen, a gradonačelnik je strategiju dogovarao s Đurđicom Šimičić koja je na čelu Turističke zajednice. Oboje prepričavaju kako su uzeli kuhara koji je godinama proučavao antičke recepte ( Adriano Nikolić je s profesoricom povijesti Lidijom Kosmos lani i izdao knjigu "Apoksiomenova antička kuhinja"), kako su mnoge radnike u ugostiteljstvu, njih dvjestotinjak, poučavali o Apoksiomenu, kako bi mogli govoriti turistima o kipu: "Turisti vole priče", tvrdi gradonačelnik. U hotelima s pet zvjezdica bit će sobe posvećene kipu. Predviđena je i antička masaža: "Ono što povezuje Lošinj, i ovaj kip, priča je o zdravlju", smatraju.
Budući da se Muzej nalazi na Rivi lošinjskih kapetana, postavit će i biste dvadesetak kapetana. Nosit će se i antičke nošnje. A na suradnji pri izradi suvenira iz doba antike, među ostalim, surađivali su i s Joškom Belamarićem koji vrlo dobro poznaje ovo razdoblje.
Među suvenirima će biti čaj s oznakama Apoksiomena, lošinjske trave, replike antičkih posuda, ogrlica... U međuvremenu, struci ostaje da riješi još neke enigme.
Apoksiomen se u moru kod Lošinja nije našao odmah nakon izrade (dokazuju to i nalazi unutar kipa), već - prema radio-karbonskom datiranju organskog materijala - između 20. pr. Kr. i 110. po Kr. Gdje je bio prethodno, i kamo je putovao u trenutku kada je već bio antikvitet, nije sa sigurnošću utvrđeno.