"Jedna od ključnih teza izložbe je da jugoslavenska poslijeratna arhitektura nije bila periferna, već u samoj srži moderne arhitekture. Za ovu sam se arhitekturu zainteresirao preko novijih istraživanja niza stručnjaka. Također i kroz preglede na društvenim mrežama, gdje sve češće možemo vidjeti spomenike i arhitekturu s ovog područja. Izložba je, vjerujem, novi doprinos u istraživanju nedovoljno istraženih poglavlja u povijesti svijeta podijeljenog tijekom hladnog rata.
I naprosto je sazrelo vrijeme da se kao muzej pozabavimo ovom temom", rekao mi je među ostalim Martino Stierli, glavni kustos Odjela za arhitekturu i dizajn njujorškog Muzeja moderne umjetnosti, s kojim sam za Jutarnji list razgovarala o izložbi posvećenoj arhitekturi bivše Jugoslavije, u znamenitoj njujorškoj MoMA-i, Muzeju moderne umjetnosti. Izložba koja se dugo najavljivala, otvorena je svečano ovih dana za uzvanike, a njujorška će ju publika moći razgledavati od 15. srpnja pa sve do početka sljedeće godine, 13. siječnja. Naziv je izložbe "Betonska utopija: Arhitektura u Jugoslaviji 1948. - 1980.", no zapravo se prvi dio naziva na engleskom može dvojako prevesti - "Concrete Utopia", naime, može označavati i betonsku i konkretnu utopiju.
Kako interes za arhitekturu i umjetnost s ovih područja raste na međunarodnoj razini, ne čudi izložba u ovom prestižnom izlagačkom prostoru. Riječ je o prvom opsežnom izlaganju arhitekture na području bivše Jugoslavije u Americi. Jedan od članova kustoskog tima Maroje Mrduljaš o svojim dojmovima iz New Yorka, za "Jutarnji" govori: "Spektakularno otvaranje izložbe Concrete utopia, čiji naslov treba prevoditi dvostruko, i kao Konkretna i kao betonska utopija nastavak je napora lokalnih istraživača okupljenih oko projekta i izložbe Nedovršene modernizacije koja je privukla internacionalnu pažnju ali i reafirmirala zajednički kulturni prostor regije. U popratnim događanjima oko otvaranja isticana je jedinstvena kvaliteta arhitekture regije koja nije bila uključena u dominantne historiografije arhitekture a naročito je istaknut fenomen proto-globalizacije provođena kroz projekt Nesvrstanih.
MoMA inzistira na originalnom materijalu i vizualnoj atraktivnosti izloženoga što je vodilo do ogromnog napora istraživanja raznih arhiva koje su često privatne ili sasvim atipične. Upravo u tom detektivskom, arheološkom naporu diljem regije i van nje leži i jedinstvenost izložbe koja se u ovakvom obliku vjerojatno nikada neće ponoviti. Sam odabir eksponata ipak je i obilježen recentnim trendom interesa za brutalizam i formalno ekspresivnu arhitekturu pa je na izložbi više afirmirana autentičnost ili čak ekscentričnost a manje suptilnosti ili rafnimani. Kao i 1960-tih na izložbama diljem svijeta, možda vodeća zvijezda izložbe je Vjenceslav Richter čiji neo-avangardni radovi raznim medijima su apsolutno globalno relevantni. Izložba je važna iz lokalno i globalno: lokalna recepcija će se morati suočiti sa stigmatizacijom Jugoslavije koja se pokazuje kao kulturno centralna regija, a ne kao periferija.
Globalno, napokon će ovdašnje arhitekture pa i neki mitovi biti kritički preispitani kroz izvanjske uvide i poglede". Izložba uključuje crteže, arhitektonske modele, fotografije i filmske isječke, od kojih su neki prvi put u javnosti, a među njima je i maketa Poljuda. Osim nekoliko dominantnih tema, među kojima su utopija, spomenici i turizam, posebno su izdvojeni opusi četvorice arhitekata, koji su svojim javnim djelovanjem utjecali na čitavo društvo.
To su Vjenceslav Richter, čiju smo retrospektivu nedavno imali prilike vidjeti u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, potom Bogdan Bogdanović, široj publici možda i najpoznatiji po spomeniku Kameni cvijet u Jasenovcu, pa Le Corbusierov suradnik Juraj Neidhardt te slovenski arhitekt Edvard Ravnikar, koji je oblikovao glavni trg Ljubljane. Na izložbi su i radovi nekih umjetnika koji su se bavili temom poput primjerice Davida Maljkovića. Uz Martina Stierlija, izložbu potpisuju i Vladimir Kulić, profesor arhitekture na Sveučilištu u Floridi, koji je studirao u Beogradu, te Anna Kats iz MoMA-e. Uz Stierlija i Kulića, treći glavni tekst u katalogu potpisuje teoretičar arhitekture iz Hrvatske Maroje Mrduljaš. Stierli piše na temu "geopolitičke situacije", Kulić na temu "bratstva i jedinstva", a Mrduljaš o "samoupravljanju".
Među projektima koji su također na izložbi su i hotelski kompleks Haludovo na Krku Borisa Magaša, Bijela džamija u Visokom Zlatka Ugljena, hotel Maestral u Brelima čiji su autori Ante Rožić, Matija Salaj i Julije de Luce, hotel Plat čiji je autor Petar Kušan, Richterova Saponia Osijek, paviljon u Bruxellesu iz 1958. godine istog autora, nekoliko dječjih vrtića koje potpisuju Ivan Crnković i Boris Magaš, urbanizam Novog Zagreba i Novog Beograda, poslijeratna obnova Zadra, rekonstrukcija Skoplja nakon potresa i sl
Katalog, uz eseje, donosi i nove fotografije Valentina Jecka. Uz izložbu se daje i širi kontekst, pa tako stoji: "Teritorij bivše Jugoslavije povijesno je smješten na razmeđi istoka i zapada. U vrlo strogo podijeljenom svjetskom poretku, takva je pozicija vodila k relativnoj otvorenosti prema obje strane. Sve se to, zasigurno, odrazilo i na arhitekturu razdoblja koja je sezala od tzv. internacionalnog stila u gradnji nebodera do brutalističke, socijalno angažirane arhitekture".