Poznati chef: ‘Jako su nam se svidjele namirnice koje smo pronašli u Hrvatskoj. Čekamo priliku‘

Fotografije ratnog Sarajeva, pejzaži koji gotovo prestaju biti fotografije i pretvaraju se u slike, kaligrafija, suvremena umjetnost, ali i hrana kao umjetnički medij susreli su se ovih dana u malom prostoru galerije Makina pulskog fotografa Hassana Abdelghanija. Sedmero korejskih autora stiglo je u Pulu u sklopu korejsko-hrvatske kulturne i umjetničke razmjene, projekta koji je tijekom nekoliko posljednjih godina prerastao iz jednoga gotovo slučajnog susreta u pandemijsko vrijeme u trajnu suradnju korejskih umjetnika i pulskog fotografa i voditelja Makine Hassana Abdelghanija.

Izložba je otvorena posljednje večeri kolovoza i njome se ujedno obilježava 20 godina korejskog časopisa Culture & Art. U Puli se predstavljaju Dongsu Jeon, Gilsang Ahn, Jiah Choi, Heungsoo Chun, Namhun Sung, Seungho Suh i Lina Lee, no ovaj put Korejci nisu željeli tek objesiti radove na zidove galerije i otići kući. Njihova je ideja šira. Zanima ih što se događa kada se fotografija spoji s hranom, glazbom i prostorom u kojem nastaje te može li se jedan grad upoznati kroz njegove ljude, namirnice, krajolik i umjetničku scenu.

Suradnja koja je počela usred pandemije

Jedan od ljudi koji stoje iza projekta je Brian Yoon, korejski organizator i autor koji se prisjetio kako je priča koja ih je dovela u Pulu započela još 2021. godine, u vrijeme kada su putovanja i međunarodni kulturni projekti još bili ozbiljno ograničeni pandemijom. Upravo su tada, preko kontakata povezanih s Hrvatskom, prvi put počeli razmišljati o dolasku i organiziranju izložbe.

– Hrvatska nas je jako impresionirala, čak i u vrijeme pandemije. Odlučili smo da moramo pronaći način da ovdje organiziramo izložbu. Posjetili smo Motovun i druge istarske gradove, fotografirali i upoznavali prostor, a umjetnici koji nisu mogli doputovati slali su svoje radove, ispričao je Brian Yoon.

U Puli su potom došli do galerije Makina i Hassana Abdelghanija. Ono što je u početku bilo organizirano u vrlo kratkom roku pretvorilo se u odnos koji je preživio prve postpandemijske godine. Abdelghani je u međuvremenu gostovao i izlagao u Koreji, a Korejci su se vraćali u Hrvatsku. Slične projekte razvijali su i u Dubrovniku, nastojeći svaki put međunarodnu izložbu povezati s karakterom grada u kojem borave.

– Shvatili smo koliko se prirodni krajolik, gradovi i atmosfera razlikuju od mjesta do mjesta. Želimo predstaviti korejske umjetnike, ali istodobno povezivati umjetnost, hranu i glazbu. To za nas nije samo predstavljanje radova nego razmjena kultura, kazao je Yoon. Upravo je Abdelghani na otvorenju dobio i godišnju nagradu časopisa Culture & Art, priznanje za dugogodišnju suradnju i povezivanje hrvatskih i korejskih umjetnika.

Od ratnog Sarajeva do pejzaža koji izgledaju kao slike

Iako je zajednički nazivnik izložbe kulturna razmjena, radovi sedmero autora izrazito su različiti. Fotograf Heungsoo Chuna u Pulu je donio pejzaže koje računalno obrađuje i kolorira sve dok fotografija gotovo ne izgubi svoje dokumentarno porijeklo i ne približi se slikarskoj površini.

Potpuno drukčiji pristup donosi Namhun Sung, nagrađivani korejski fotograf obrazovan u Parizu, čije crno-bijele fotografije ratnog Sarajeva vraćaju izložbu u sasvim drugu emocionalnu zonu. Nasuprot estetiziranim krajolicima, pred posjetiteljem su prizori koji fotografiju vraćaju njezinoj dokumentarnoj i svjedočanskoj ulozi.

No najneobičniji segment pulskog postava možda je onaj u kojem granica između umjetnosti i svakodnevnog života gotovo potpuno nestaje. Chef Seungha Suha i njegova suradnica Line Lee predstavljaju fotografije hrane, ali fotografija je tek jedan dio njihova rada. Hranu promatraju kao materijal kojim se može oblikovati priča, gotovo na isti način na koji slikar koristi boju ili fotograf kadar. Na otvorenju zato nisu ostali samo na fotografijama svojih jela. Publiku su dočekali i jestivi radovi, među njima kuglice od bijele čokolade s malinama i tartufima, pa je jedan dio izložbe doslovno nestajao kako su ga posjetitelji kušali.

Fotografija ne može prenijeti okus

U razgovoru nakon otvorenja korejski je chef objasnio zašto mu klasična fotografija hrane nije dovoljna.

– Kod hrane je okus najvažniji, a fotografijom okus ne možete prenijeti. Zato sam želio napraviti nešto više od same fotografije. Htio sam da ljudi prvo vide jelo, a onda ga i kušaju. Da se hrana napravi na istome mjestu na kojem nastaje fotografija i da publika poslije može doživjeti i jedno i drugo, rekao je. Njegovo shvaćanje restorana također je daleko od klasičnog koncepta jelovnika iz kojeg gost bira večeru. Hrana, kako objašnjava, nastaje tek nakon susreta s čovjekom kojemu je namijenjena.

– Mi nemamo unaprijed određen jelovnik. Razgovaramo s gostima, upoznajemo ih, slušamo njihove priče i pokušavamo shvatiti njihov karakter. Tek onda počinjemo razmišljati o tome što ćemo im pripremiti. Nije to jednostavno, ali upravo smo takav način rada s vremenom razvili, kaže chef. Zato se kod njega ne dolazi slučajno s ulice. Rezervacije se rade mjesecima unaprijed, ali pritom, naglašava, status gosta nije važan.

– Za istim stolom mogu se naći predsjednik kompanije, direktor ili student. Svi imaju jednaku mogućnost rezervirati i svi čekaju svoj red, kaže dalje.

Istra kao budući sastojak korejske kuhinje

Boravak u Hrvatskoj za korejske goste nije zanimljiv samo zbog galerija. Ono što ih je posebno privuklo jesu lokalne namirnice. Tijekom ranijih dolazaka u Istru, kažu, iznenadila ih je kvaliteta sastojaka, ali dosad nisu uspjeli ostvariti ideju da ovdje doista i kuhaju.

– Jako su nam se svidjele namirnice koje smo pronašli u Hrvatskoj. Htjeli smo s njima kuhati, ali tada nismo uspjeli pronaći odgovarajući prostor i organizirati cijeli projekt. Voljeli bismo to napraviti sljedeći put, rekao je korejski kuhar i fotograf. Ideja koja se sada polako oblikuje jest spoj istarskih sastojaka i korejskih okusa. Ne doslovno preslikavanje jedne kuhinje u drugu, nego stvaranje nečega što bi nastalo upravo iz susreta dviju gastronomskih tradicija. U tom bi slučaju današnje fotografije hrane u Makini mogle biti tek početak mnogo konkretnijeg projekta.

Pula je, čini se, Korejcima postala više od mjesta za gostujuću izložbu. Ono što je prije pet godina počelo gotovo improvizirano, u vremenu kada se preko granica putovalo teško i neizvjesno, danas ima kontinuitet. Brian Yoon i korejski umjetnici odlaze i vraćaju se, Hassan Abdelghani iz Pule putuje u Koreju, a fotografija je u međuvremenu postala tek jedna od poveznica.

Možda upravo zato ova izložba najbolje funkcionira ondje gdje prestaje biti obična skupna izložba. U trenutku kada se pred fotografijom hrane više ne postavlja samo pitanje kako izgleda, nego kakvog je okusa, a razgovor o umjetnosti završava planom da se sljedeći put korejski chefovi zatvore u kuhinju s istarskim namirnicama. Tada kulturna razmjena prestaje biti fraza iz kataloga izložbe i postaje ono što bi zapravo trebala biti, a to je susret iz kojeg obje strane odlaze s nečim što prije nisu imale.