Kada je Igor Zidić 1963. godine objavio svoju prvu knjigu iz područja umjetnosti, samo je jedan od umjetnika o kojima piše u njoj bio mrtav - Vidović - dok u vrijeme, kada objavljuje njezino, drugo, "popravljeno i slikovnim prilozima prošireno izdanje" samo je jedan živ - Kožarić.
Zidićeva knjiga eseja o pojedinim umjetnicima koji su mu kao mladom povjesničaru umjetnosti zaokupljali pažnju, uglavnom nadolazeća, nova imena na tadašnjoj sceni, danas više od pola stoljeća otkad su pisani, svojevrsna su vremenska kapsula, pružaju pogled u vrijeme kad se Kožarić borio s nerazumijevanjem sredine i struke za ono što radi, Herman slikao neke od svojih ponajboljih slika, Knifer svoje prve "Meandre", a Perić prve enformelističke kompozicije.
Sve eseje u knjizi koja je pridonije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....