Lauba, koja je tijekom godina postala jedan ot utjecajnijih prostora za suvremenu umjetnost kod nas, slavi svoju sedmu obljetnicu izložbom slika umjetnika i modnog dizajnera Silvija Vujičića.
Vujičića poznajemo po mnogim instalacijama i modnim predmetima te po kostimografskim ostvarenjima u kazalištu, no ovo je njegova prva slikarska izložba u životu. Ovaj je autor, uostalom, i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Miroslava Šuteja, slušao je povijest umjetnosti kako bi dobio širi kontekst, a studirao i modu na Tehničko-tehnološkom fakultetu. Još je niz autora kod nas koji su spojili ova dva studija, od Pauline Jazvić pa nadalje.
Pas i ženske grudi
Vujičić je umjetnik vrlo širokog raspona interesa, od etnološkog proučavanja boje do botanike, odjeće i fotografije, kostimografije i grafike pa u svojem studiju ima i sitotiskaru i vlastiti tunel za sušenje grafika. Uz njegovu izložbu, primjerice, u Francuskom paviljonu tumačilo se kako ovaj umjetnik u stvaralaštvu koristi materijale kao što su “kristali, otrovi, psihoaktivni stimulansi, parfemi i boje”, a naziv je izložbe bio “Everything I like is either illegal, immoral or doesn’t yet exist”. U radu, pak, “Tjelesna parfumerija”, izvedenom u sklopu Device arta, galerijski je prostor pretvorio u laboratorij u sklopu kojeg je proizvodio mirise od izlučevina tijela posjetitelja (bili su to znoj, sperma, urin, menstrualna krv i s.). Na izložbi, pak, u MSU, pokazao je kako nastaje kardinalski crvena boja, zbog koje su se vodili ratovi: uvezao je ženke kukca Dactylopius coccus, od kojih se dobiva spomenuta nijansa crvene, a ekstrakt boje iz njihovih tijela postupno je bojio zastor u izložbenom prostoru.
Za svoju prvu izložbu slika u Laubi Vujičić se odlučio za monumentalne formate, većina je slika preko četiri metra, iako se razlikuju po dimenzijama. Odlučio se i za jedan ironičan, pa djelomice čak i autoironičan pristup temi. Zašto veliki formati, objašnjava: “Mali formati naprosto ne odgovaraju vremenu, vrijeme nije dobro za njih. Sve je oko nas u jumbo verziji. Reklame se postavljaju preko čitavih nebodera, agresivno ulaze u naš prostor. A umjetnine često postaju pozadine za selfije, evo nedavno se pojavio spot u kojemu Beyonce i Jay Z plešu ispred Mona Lise.”
Na izložbi je šest slika. Tehnika je specifična. Pozadina je naslikana, preko nje je sitotisak: “Moglo bi se reći kako je riječ o dnevničkim zapisima, neki od njih svjedoče kako sam došao do nekih drugih mojih radova.”
Sitotisak je nastao na temelju fotografija koje je sam umjetnik snimao, na jednoj su od slika primjerice njegovi prijatelji, omiljena kava, kolač, pas, ženske grudi, muški spolni organi i sl. Tik do te slike umjetnikov je autoportret, slika koja obiluje nijansama crvene. Sam tumači: “To je dosta stilizirana slika koja svjedoči govori o mojoj dvojakoj ulozi, kao umjetnika i kao modnog dizajnera. Zato slika djelomice preuzima stil i rječnik modnog editorijala, koji kao što znamo često znaju biti površni, nuditi lažne slike.”
Uskok
Nije mu strana simbolika cvijeća. Primjerice, uz akt žene na slici je božur, lijepa biljka koja rijeko cvate, a kako tumači Vujičić: “Još se od renesanse koristi na slikama kao simbol taštine.”
Preko akta je ispisan jedan umjetnikov san koji je uključio Kate Moss, svećenika, slikara Hieronymusa Boscha koji je jedan od umjetnikovih trajnih inspiracija. Potom, slika i lopoče koji su u starom Egiptu bili simbol prestiža, dok je u Rimu imao jednu sasvim drugu konotaciju. Uz sliku s motivom lopoča, Vujičić sa stražnje strane ispisuje podatke o Ulderiku Donadiniju, ekspresionističkom piscu koji je počio samoubojstvo.
Na slici s đurđicama, pak, isprepliću se većinom muška tijela u gotovo pa baroknoj kompoziciji. Jednom od njih na stražnjici, na bijelim gaćama, velikim slovima piše USKOK: “USKOK se često spominje na ovim prostorima, u našim životima. A barokna je kompozicija zato što, kao i u doba visokog baroka, danas kod nas vladaju kriminal i korupcija. Po mojem bi mišljenju ovaj rad mogao stajati negdje na ulazu u Vladu.”