"Nekako je frustracija čitavog društva progovorila u meni, slika je nastala doslovce u jednom dahu. Nisam, na prvu, niti želio slikati bilo čiji portret, već te frustracije" govori Josip Tirić, jedan od ponajboljih hrvatskih slikara srednje generacije, a koji je na društvene mreže stavio sliku na kojoj je protagonistica Gabrijela Žalac.
"Njezino mi se lice u jednom trenutku učinilo kao preslika čitavog našeg društva" nadodaje. Riječ je o akrilu na platnu. čije su dimenzije 85 puta 65 centimetara. Boje su intenzivne, potezi kistom poprilično energični, Tirićevo slikarstvo, kao i inače, nije za svakoga. Naslikana je u plavoj majici, na majici se nalazi lančić, licem dominira pokušaj osmijeha. No, oči se ne smiju. Na licu su smeđe i ružičaste boje.
Rođen je u Travniku. U Zagreb je s obitelji došao devedesetih, u doba rata. U peti razred osnovne krenuo je s novim društvom, ispočetka. Čitavo njegovo slikarstvo, reći će, ima direktne ili indirektne veze s ratom. Puno slika, vole ga kolekcionari. Radio je, osim toga, i na trilogiji o Winnetou koja se snimala u Hrvatskoj.
I kritika inače tumači kako je teško danas kod nas pronaći slikarstvo bezobrazno poput Tirićeva, bezobrazno prije svega po žestini njegova rukopisa.
Kada smo zadnji put razgovarali, slikao je kardinale: "Tema kardinala nama je slikarima nekako poznata pa se na nju možemo i referirati. Na internetu sam pronašao dućane koji su specijalizirani za prodaju kardinalske odjeće. Zanimljiva mi je ta priča o konzervativnoj instituciji koja je zadržala odjeću iz prošlih stoljeća. Svatko ima drugačiji pogled na crkvu. Ja nemam negativan pogled, no tako je ispalo jer tako, naprosto, slikam" rekao mi je.