Na drugom katu bečke Albertine, na ulazu u retrospektivnu izložbu njemačkog nadrealista Maxa Ernsta, stoji simptomatična misao. Izgovorio ju je umjetnik kao dopunu svojih slikarskih istraživanja. U njoj kaže da je izgubljen svaki onaj slikar koji tvrdi da je pronašao sebe. Ta misao pogubno djeluje po brojne slikare koji čitav svoj vijek proizvode istovjetne obrasce. Intrigantna je u doba kada se ne piše dobro tom mediju, a ponešto govori i o svom tvorcu. Nakon što je bečka institucija na prijelazu između 2011. i 2012. godine ugostila njegovog kolegu Renéa Magrittea te pokazala Belgijančevu vezu s medijem filma, ove je godine rezervirala dva i pol mjeseca (do početka svibnja) za još jednog intrigantnog sudionika europske umjetnosti između dva rata i šire.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....