Dulje sam vrijeme izbjegavala kritički pisati o radu Zlatka Boureka jer mi njegove slike ponekad ne izgledaju kao samostalna umjetnička djela, nego kao produžeci scenografije kojom se često bavio tijekom karijere. U pojedinim slučajevima, a osobito kad je riječ o ženskim aktovima, izgledaju poput tijela u kojima nitko ne živi, poput lutaka koje su se ovdje našle isključivo u službi kompozicije. Međutim, ako ih se sagleda u kontekstu njegova cjelokupnog, vrlo bogatog opusa, onda nude i drukčije čitanje.
Izložba tog umjetnika u Gliptoteci HAZU nazvana je jednostavno “Slike” i osim izuzetaka, kao što su prizori “Uzletište s Drave” ili “Friški kuglof” te još njih nekolicina koje datiraju sedamdesete godine 20. stoljeća, sva su ostala djela nastala u dvijetisućitima. Ove ranije ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....