Nakon otkrića djela Chagalla, Matissea, Dixa, Rodina i drugih u münchenskome stanu Corneliusa Gurlitta za koja se smatralo da su zauvijek izgubljena, počelo se postavljati pitanje gdje su ostala djela svjetske umjetnosti kojima se izgubio svaki trag i postoji li ikakva šansa da se ikada pronađu. I u Hrvatskoj se godinama traga za nekim vrijednim umjetninama. Meštrovićev “Lenjin”, Bukovčev “Ormar buduće slave”, Račićev “Dječak”, Kraljevićev “Portret Hedvige Sternberg”, samo su neke od djela čija je sudbina još uvijek nepoznata.
Morbidni Bukovac
“Ormar buduće slave”, Bukovčeva, prema mnogima, najmorbidnija slika, spada u prva djela hrvatskog simbolizma i jedno je od brojnih remek-djela hrvatske umjetnosti koja se danas smatraju zauvijek izgubljenima. Bukovac ju je naslikao u specifičnom trenutku svoga života i karijere.
Spletke i javna ocrnjivanja, kako je sam kasnije posvjedočio, navele su slavnog slikara da zauvijek, zadnjih godina 19. stoljeća, napusti Zagreb. Skrasio se nakon brojnih peripetija u Pragu gdje je postao profesor na tamošnjoj Umjetničkoj akademiji. No, unatoč statusu i puno boljoj klimi za stvaranje od one zagrebačke, mučila ga je nostalgija za domovinom, bio je duboko nesretan i sve je više tonuo u depresiju. Njegovo stanje može se naslutiti i iz njegovih djela nastalih tih godina - senzualne i erotizirane aktove po kojima je Bukovac bio naveliko poznat odjednom su zamijenile slike pune mračne simbolike, među kojima posebno mjesto zauzima platno naslovljeno “Ormar buduće slave”. Prikazuje kuhinjski ormar s policama na kojima je Bukovac “poslagao” glave četrdesetak svojih učenika. Na policu je na koncu stavio i svoju glavu koju je kao i ostale naslikao sa sivo-zelenom puti aludirajući na trulež i raspadanje.
Morbidni Bukovčev ‘Ormar buduće slave’ bio je kod bugarskog kralja
Bukovac je sliku prodao u Bugarskoj i bila je u vlasništvu bugarskoga kralja Ferdinanda I koji je nakon abdikacije sve do smrti živio u svojoj raskošnoj palači u njemačkom gradu Coburgu. Autor Bukovčeve retrospektive i jedan od najboljih poznavatelja njegova opusa Igor Zidić kaže kako je pokušao ući u trag slici, kontaktirao je i bugarske muzeje, ne bi li možda otkrio gdje se nelazi, no na žalost bezuspješno. Pretpostavlja se da je nekadašnji bugarski kralj, sklon lagodnom i rastrošnom životu, sliku ponio sa sobom nakon što je napustio Bugarsku, no što je s njom učinio, ostaje nepoznanica. Brojna Bukovčeva djela razasuta su po mnogim europskim privatnim zbirkama i ne zna se gdje se nalaze, no ovo je jedno od ključnih djela njegova stvaralaštva i hrvatske povijesti umjetnosti i bila bi prava senzacija da se pojavi.
Hrvatski povjesničari umjetnosti, galeristi, trgovci, godinama pokušavaju ući u trag izgubljenim remek-djelima velikana hrvatske umjetnosti - Račićima, Kraljevićima, Meštrovićima. Posebno su im zanimljiva djela Račića i Kraljevića budući da su jedan i drugi vrlo kratko živjeli i svako novo otkriće je dragocjeno, a pogotovo ako se radi o djelu koje se smatra zauvijek izgubljenim.
Privatne zbirke
Mnoga se djela nalaze skrivena u privatnim zbirkama što ostavlja nadu za stručnjake da će jednog dana isplivati na površinu. Jedno od takvih djela je zasigurno Račićeva slika “Dječak” koju je slikar darovao svom kolegi s münchenske akademije, mađarskome slikaru Lászlu Mattyasovszkom nakon čije se smrti portretu zauvijek izgubio trag. Račićev je opus, za razliku od Kraljevićeva, mali, broji svega tridesetak ulja stoga su se u potragu za “Dječakom” uključili mnogi ne bi li time popunili još jednu nepoznanicu vezanu za život slikara koji je u 23. godini života počinio samoubojstvo i koji je cijeli svoj opus stvorio kao student. Traga se i za njegovim crtežima koje je slao ocu koji ih je izlagao na zidovima krčme “K veselom Zagorcu”.
Sliku ‘Dječak’ Josip Račić darovao je svome kolegi Lászlu Mattyasovszkom, a nakon njegove smrti slici se gubi trag
Vrpce u kosi
I neka od ulja Miroslava Kraljevića smatraju se izgubljenima, a među njima su i slika “Saloma”, “Portret brata” te portret slikareve ljubavi i muze Hedvige Sternberg. Kraljević ju je portretirao više puta, no sam je uništio slike nezadovoljan rezultatom. Hedvigin portret, koji je danas izgubljen, Kraljević je naslikao u Požegi 1911. uoči svog odlaska u Pariz. Hedviga Sternberg, koja je tada imala 19 godina, pozirala mu je u atelijeru za taj portret. Imala je vrpce u kosi, plavu bluzu, pozadina je bila žućkasta, a kako je sama priznala mnogo godina kasnije, prisjećajući se trenutaka kada je pozirala, Kraljević se jako mučio dok ju je slikao. Ruke i šal ostali su nedovršeni. Hedviginim roditeljima portret se nije svidio, prodali su ga u galeriji Ulrich, no nakon Kraljevićeve smrti ponovno su ga otkupili. U svojoj kući u Zagrebu Hedviga Sternberg imala je još 1941. prije nego što je emigirila u Caracas, svoj nedovršen portret kao i “Portret brata”. Međutim, među djelima koje je prilikom jednog svog posjeta Europi sedamdesetih godina preko fotografija i dijapozitiva pokazala da ih posjeduje, nije više bilo ovih slika.
Hedvigin portret koji je danas izgubljen Kraljević je naslikao u Požegi 1911., uoči odlaska u Pariz. U svojoj kući u Zagrebu Hedviga Sternberg imala je ovu sliku još 1941., prije nego što je emigrirala u Caracas. Nakon toga je njezina sudbina nepoznata
Obitelj na vratima
Među vrijednim umjetninama koje su nestale ili su uništene visoko na ljestvici su skulpture Ivana Meštrovića, najvećeg hrvatskog kipara prve polovine 20. stoljeća. Iz njegovog mauzoleja u Otavicama, Crkve Presvetog Otkupitelja, za vrijeme srpske okupacije devedesetih ukradena su vrijedna ulazna vrata s brončanim portretima Meštrovićeve najuže obitelji. Četničke postrojbe uništile su pak u Drugom svjetskom ratu njegov kip Gospe i devastirali Crkvu Naše Gospe u Biskupiji pokraj Knina u kojoj se nalazio. Obezglavljena skulptura Gospe koju je Meštrović zamislio u narodnoj nošnji Dalmatinske zagore s djetetom u krilu kako piše knjigu života, čuva se danas u franjevačkom samostanu na Visovcu. Manje je poznato da je Meštrović izradio Lenjinov kip koji je izgubljen, a nastao je u vrijeme kada se slavni kipar družio s Krležom i napravio ga je prema njegovoj sugestiji.
Skulptura Lenjina nastala je 1926. godine, a Ivan Meštrović ju je napravio po sugestijama Miroslava Krleže s kojim se u to doba intenzivno družio
I brojna djela Marina Tartaglie smatraju se izgubljenima. Posebno bi bilo zanimljivo pronaći njegova najranija djela s kojima je sudjelovao na povijesnoj izložbi Mostra d' arte indipendente u Rimu 1918. zajedno s vodećim talijanskim umjetnicima poput Giorgia de Chirica. S te je izložbe sačuvan samo Tartaglin čuveni “Autoportret”, dok slike “Fetiš” i “Portret pijanista Ninčića” nisu zasad pronađene .
Najveće otkriće bio bi pronalazak ukradenog Vermeerovog koncerta
Kad je riječ o djelima svjetske umjetnosti, najveće otkriće, slažu se stručnjaci, bio bi pronalazak Vermeerove slike “Koncert” koju su lopovi ukrali iz bostonskog Muzeja Isabella Stewart Gardner u pljački stoljeća 1990. u kojoj je odneseno i Rembrandtovo platno “Oluja na Galilejskom moru”.
Vermeer je nestao 1990. iz muzeja u Washingtonu
Caravaggiova slika “Rođenje Krista sa sv. Franjom i sv. Lovrom” ukradena je davne 1969. iz crkve San Lorenzo u Palermu, pretpostavlja se da mafija stoji iza toga, a prema nekim saznanjima, platno je 80-ih uništeno. Nedavni pronalazak brojnih djela nestalih za vrijeme nacističke ere, međutim, posebno stavlja pod povećalo umjetnine koje su Hitlerovi sljedbenici oduzimali i uništavali i koje se smatraju zauvijek izgubljenima.
Caravaggieov ‘Portret kurtizane’ možda je uništen u savezničkom bombardiranju
Postoje i teorije da te umjetnine još uvijek postoje i da su negdje dobro čuvane od očiju javnosti. Za vrijeme nacizma nestala su neka od kapitalnih djela Gustava Klimta. Njegove dekoracije za bečko Sveučilište - kompozicije Medicina, Filozofija i Pravda - te slika “Schubert za klavirom”, tijekom povlačenja SS jedinica u dvorcu Schloss Immendorf izgorjele su s još desetak djela ovog najpoznatijeg austrijskog slikara. Caravaggiove slike “Sveti Matej i Anđeo” i “Portret kurtizane (Filide Melandroni)” uništene su za vrijeme savezničkog bombardiranja Njemačke, no postoji sumnja da možda i nije tako i da su negdje dobro skrivene kao i Van Goghovo platno “Umjetnik na putu za Tarascon”.
Van Goghov ‘Umjetnik na putu za Tarascon’
Rafaelova slika “Portret mladića” koju su nacisti uzeli iz muzeja Czartoryski u Krakowu u Poljskoj navodno je pronađena prošle godine, no to otkriće ostalo je obavijeno velom tajne - dosad nije objavljena lokacija vrijedne umjetnine kao niti informacija hoće li i kada biti vraćena poljskom muzeju.