Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće najveći norveški umjetnik Edvard Munch stvorio je četiri verzije svoje najslavnije slike 'Vrisak', koja prikazuje čovjeka koji trpi tjeskobu, stojeći na mostu pod nebom oslikanim divljom crvenom bojom. (Jedna od tih slika 2012. prodana je na dražbi za rekordnu svotu od gotovo 120 milijuna dolara.)
Do danas su mnogi povjesničari umjetnosti tumačili 'Vrisak' kao simboličan prikaz egzistencijalističke tjeskobe, no na skupu Europske unije geoznanosti u Beču dr. Helen Muri sa Sveučilišta u Oslu ponudila je drugačije objašnjenje. Naime, kako javlja BBC, dr. Muri smatra da je Munch slikajući 'Vrisak' ponajprije bio inspiriran ludim oblikom i bojom oblaka na nebu, a ne tjeskobom.
Ona vjeruje da je Munch posvjedočio rijetkom meteorološkom fenomenu "vrištećih oblaka" koji se formiraju pri iznimno niskim temperaturama ( oko -80 stupnjeva Celzijevih) na vrlo velikim visinama. Takvi se oblaci, poznati i kao sedefasti oblaci, pokazuju u vrijeme zalaska sunca ili kad padne mrak, a izgledaju kao tanki valovi u vrlo naglašenim bojama koje se stvaraju zahvaljujući lomu svjetla na tankim kristalima leda.
Crvenu boju oblaci koje je naslikao Munch najvjerojatnije zahvaljuju erupciji vulkana Krakatoa, koja se dogodila devet godina prije nego što je Munch naslikao svoj prvi 'Vrisak' 1893. godine. Vulkanske čestice zadržavaju se u zraku godinama nakon jedne tako velike erupcije, te mogu "kolorirati" zalaske sunca bojama koje nalikuju divljim eksplozijama.
Ova teorija poklapa se s načinom na koji je sam slavni slikar opisao nebo u svom dnevniku 1890. godine: "Nebo je odjednom postalo krvavo crveno. Stao sam, naslonio se na ogradu, nasmrt umoran - promatrao sam plamteće oblake nalik na krv, plavo-crni fjord i grad. Moji su prijatelji otišli, stajao sam tamo drhteći od strave i osjećao sam taj veliki, beskrajni vrisak u prirodi."
Jesu li "vrišteći oblaci" doista zaslužni za nastanak najslavnije norveške slike? Teško je reći, ali ova teorija zvuči uvjerljivo.