ZAGREB - Za manje od mjesec dana (12. svibnja) londonski Tate Modern proslavit će deset godina postojanja.
Vincente Todoli najavio je odlazak s mjesta ravnatelja poslije sedam godina uspješne londonske karijere, a početkom travnja istekao je i “mandat” ambijentalnoj instalaciji poljskog umjetnika Miroslawa Balke, desetoj po redu pod pokroviteljstvom korporacije Unilever.
Već se zna i ime njegova nasljednika u nizu megaprojekata u jedinstvenom prostoru Turbine Halla. Najava imena Ai Weiwei, u jeku priprema za rođendansko slavlje, koji je organizatore kasselske Documente 2008. uvjerio da prihvate i financiraju boravak 1001 Kineza za trajanja manifestacije u mirnom njemačkom gradiću, pokrenula je nagađanja o novom scenariju Unilever serije.
Profiliranje galerije
Planiran je za listopad ove godine, a činjenica da se kineski umjetnik, bloger i arhitekt, poput svojih prethodnika, sve do otvorenja obvezao na šutnju o projektu, takav marketing neizostavno ima magnetski učinak. Vjerojatno tome na ruku ide i činjenica što su na tom mjestu u prošlosti, sve do početka osamdesetih, velike turbine proizvodile i koristile elektromagnetsku indukciju. Moderna galerija vješto je iskoristila i prilagodila tu činjenicu, što je uz suradnju s moćnim sponzorom uvelike odredilo njezin profil.
Primjedbe umjetnika
S jedne strane, impozantni prostor Turbine Halla nijednog od pozvanih umjetnika nije ostavio ravnodušnim. Neki od njih u njemu su izgradili ambijente za pamćenje, primjerice Olafur Eliasson je za svoj “Weather Project” 2003. konstruirao umjetno sunce, a Miroslaw Balka 6 godina kasnije tamnu komoru (“Kako jest”) u koju je “komprimirao” muke sunarodnjaka iz bliske prošlosti.
S druge strane, naslovnicu muzejske publikacije izdane povodom skorašnjeg jubileja krasi Eliassonovo sunce. Serija koja je trebala trajati samo pet godina, pa je njezin rok trajanja kasnije produžen na dvanaest, etiketirala je instituciju i njezinu izlagačku politiku. Spektakularne vizure, besplatni ulaz i populistička koncepcija uzele su svoj danak. Od silne publike potrošile su se podne obloge, sredstva uložena u projekte teško da su se mogla ravnati s prihodima i, na koncu, s različitih strana - posebno iz redova umjetnika- stižu primjedbe o tome kako spektakularnost i turistički itinereri ugrožavaju umjetnički dojam instalacija. Unatoč tomu, za olimpijsku godinu u Londonu uprava je podržala projekt proširenja galerije dvjema ekstenzijama.
Nova orijentacija
Obje ekstenzije potpisala je ista švicarska firma Herzog & de Meuron koja je prenamijenila bivšu elektranu. Kao savjetnik za dizajn Ai Weiwei je s istom kućom surađivao tijekom izgradnje olimpijskog stadiona (Ptičje gnijezdo) u Pekingu. Ubrzo se ogradio i javno prozvao olimpijska zbivanja i stadion zbog - po njegovim riječima - zapadnjačkog glamura i emitiranja lažne slike kineske stvarnosti. Iz tog se razloga provokativnim čini poziv u dvoranu turbina, upućen njemu kako bi intonirao novu dekadu umjetničkih ambijenata. Pogotovo kada se zna da ga u Kini bije glas kulturnog otpadnika i provokatora koji prošao i policijsku torturu. Populistički nastrojen umjetnik, s velikom empatijom prema ugroženima i obespravljenima te činjenica da ne saginje glavu pred represijom, niti u svom radu pokazuje pijetet prema kineskoj tradiciji, govori u prilog socijalno angažiranog projekta u listopadu. Po svemu sudeći, druga bi dekada sponzoriranih instalacija trebala zaoštriti odnos prema društvenoj zbilji. Već je Balkin mračni kontejner najavio sličnu orijentaciju.
Moćna inspiracija Turbine Halla
U 10 godina Tate Moderna, njegov je Turbine Hall postao zasebni fenomen. Unilever je u 3400 četvornih metara i pet katova visine, u bivšoj komori za generatore londonske elektrane planirao pet godina zaredom od 2000. pozivati umjetnike s projektima napravljenima specijalno za taj prostor. Jedan za drugim, umjetnici su u Turbine Hallu izazivali tolike senzacije da serija još traje, a obilježili su je među ostalima Kapoor, Balka, Eliasson, Nauman i Höller.