ZAGREB - U svojoj obiteljskoj kući u Vrbovcu odrastao sam uz goblene”, u šali ističe Kličko, kojemu je prva kupnja bila jedna od grafika “Gromače” Otona Glihe , 1992. godine. Za grafiku je platio tadašnjih 300 maraka, kupio ju je na rate, na tri mjeseca. Posrednik mu je bio galerist Radovan Beck, sin nekadašnjeg ravnatelja Galerije suvremene umjetnosti, legendarnog galerista Bože Becka. Kličko je u sakupljanje krenuo s malim ambicijama, no kolekcionarska ga strast ipak nije zaobišla. Pedesetogodišnji poslovni čovjek, čija se firma Filip Trade bavi među ostalim uvozom paste za zube i dječjih potrepština, u javnosti nema poslovnih mrlja.
Štur za novine
Firmu je nazvao po prvom sinu, Filipu (ima troje djece, i Doru i Nikolu), a krenuo je ni iz čega, posudivši prve novce od svojeg prijatelja.
Privatno se druži s umjetnicima, književnicima, redateljima... no rijetko ga se može vidjeti na otvaranjima izložbi i na premijerama filmova.
Izuzetno je šarmantan, društven, duhovit, obrazovan i tečan sugovornik, no ukoliko mu se postavi pitanje za novine, pretvara se u šturog sugovornika iz kojeg je teško iscijediti i nekoliko rečenica. Kličko je utemeljio novčanu nagradu za najboljeg mladog autora Filip Trade, koju su dobivali najrespektabilniji autori, tipa Davida Maljkovića, koji je u međuvremenu postigao značajnu karijeru.
U žiriju je tada bio i Zvonko Maković, koji izuzetno cijeni ovu zbirku. Desetu godišnjicu firme bio je proslavio u HDLU, na otvaranje je došlo dvije i pol tisuće ljudi, šampanjac se otvarao mačem. Izlagao je umjetnine iz zbirke i u Berlinu, Pragu, Motovunu.
Po pitanju novčane vrijednosti, za sada, nije profitirao kako nam je i sam rekao: “Kupnjom djela suvremenih umjetnika novčano neću profitirati, dapače, za većinu radova, da ih danas pustim na tržište, vjerojatno ne bih ni dobio onoliko koliko sam za njih platio.
Nije profitirao
Jedna od rijetkih stvari koja mi se isplatila kupiti su “Meandri” Julija Knifera, kojemu je cijena znatno porasla, posebno nakon Venecijanskog bijenala.
Vjerojatno će u kasnijoj budućnosti dobiti na cijeni umjetnici poput Lovre Artukovića, pa će moje troje djece imati neke financijske koristi od svega”.
Poseban odnos
Hrvatski umjetnik s berlinskom adresom Lovro Artuković i Kličko imaju specifičan odnos, i prijateljski i poslovan. “Lovri Artukoviću dajem plaću kakvu je imao na Likovnoj akademiji i vodim mu marketing i prodaju, a on mi zauzvrat daje postotak od prodaje slika. Artuković je jedini umjetnik s kojim želim ovu vrstu dogovora. Kod nas se jednostavno sve poklopilo, i posao i prijateljstvo.
On je jedan od rijetkih umjetnika u Hrvatskoj za kojeg se zna da ima određenu, točnu cijenu i gdje se njegovi radovi mogu pronaći”.
Lovro Artuković, kojeg smo kontaktirali u Berlinu, kaže kako su oni prije svega prijatelji, koje veže zajednički svjetonazor. Isto tvrdi i Igor Mirković, čiji će se film “LA nedovršeno”, prikazati sljedeći ponedjeljak na HRT-u: “Za mene je Kličko prije svega interesantan sugovornik”.
Film je inače snimljen u produkciji Tomislava Klička, a povod je velika berlinska slika Lovre Artukovića, “Potpisivanje deklaracije o pridruživanju Zapadne Hercegovine i Popova polja Republici Hrvatskoj (Tko je naručio pivo?)”.
Kličko često i sam obilazi ateljee mladih umjetnika: - Tomislav Kličko, koliko je meni poznato, jedini je ozbiljni kolekcionar suvremene umjetnosti - kaže kipar Ivan Fijolić. S njim se slaže i Ivan Kožarić: - Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti.
No, Kličko je prije svega prema umjetnosti strastven. Evo i jedno osobno svjedočanstvo.
Budući da sam propustila izložbu Duje Jurića u Umjetničkom paviljonu, zvao me u jedno nedeljno jutro, s lica mjesta, da je obavezno moram pogledati, a nije štedio riječi hvale: “Fantastična je. Dugo nisam vidio tako dobru izložbu, Duje je nadmašio sam sebe”.