Frajer u bijelom odijelu, s crnom svilenom košuljom i kravatom, u šimi cipelama oštrih vrhova, nepodesnih za trku po gradskim ulicama. Visok i mršav, s brazgotinom na licu i grimasom koja se rijetko rastvara i mijenja, u kojoj se prepoznaju potisnut gnjev, hladnoća i superiornost čovjeka koji nije ucijenjen ranjivošću tijela, bolom i strahom. Koliko god bio ružan, i koliko god bio lijep i privlačan u svojoj ružnoći, Luca Torelli je, zapravo, beztjelesan.
Što ga je takvim učinilo? Tužno sicilijansko djetinjstvo, to što je odrana bio odbačen i što mu je lokalni capo ubio oca i majku, ili se rodio takav, neosjetljiv na bol i ispunjen prezirom prema svakome koga nešto zaboli? Nije ga briga za zakone, pisane i nepisane, oslobođen je svakoga ljudskog i moralnog obzira, ali on nipoš...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....