NEOBIČNI PRIZORI

U kakvom su odnosu ovaj mladić i zrelija žena kojoj se vidi svaka bora na licu, teško je zaključiti. No, jedno znam...

Sara Birns

 Adam Bienkowski
Možda je malo i pretjerivanje reći da su ovo trenutno najbolji umjetnici na sceni, no definitivno je trenutno ovo najbolja izložba u Zagrebu

Galerija Trotoar u zagrebačkoj Mesničkoj uvijek bude popularna na otvaranju, kada dođe velik broj ljudi, pa je tako bilo i ovaj put. Kada sam vidjela pozivnicu za međunarodnu izložbu slikara uglavnom mlađe i djelomice srednje generacije, pod nazivom "That’s what’s up!", nekako mi je palo na pamet da je možda jedna od ideja bila pokazati kako se to radi vani umjetnicima njihove generacije kod nas.

Ne znam, zapravo, zašto mi je to palo na pamet, no odmah sam demantirana, u samom uvodu. Naime, kustos Saša Bogojev piše da je želja pokazati što ti autori rade, no ne na pretenciozan "mi znamo bolje" način, nego obrnuto.

Srećom, mogu i nabrojiti u najmanju ruku dvadesetak naših umjetnika koji se s izloženima mogu nositi, i nije lokalpatriotizam.

Bogojev je, pisali smo, iz Rijeke, kao kustos je samouk, diplomirao je pedagogiju i informatiku u Rijeci, a s ovim se poslom djelomice povezao i na počecima preko street art scene, što je donekle vidljivo i u njegovu odabiru pojedinih umjetnika za galeriju Trotoar, gdje izlaže umjetnike iz mnogih zemalja. On je u Rijeci bio skejter, i u punk bendu, a sam će reći da ga cijene na ovoj sceni zbog dobrog oka, nakupio je već poprilično izložbi po svijetu za sobom.

image

Sara Birns

Adam Bienkowski
image

Kristof Santy

Steven Decroos/

Kompleksna situacija

Odmah na početku valja reći i da izložba nema tematsku poveznicu, nadovezuje se, dalje, uvodni tekst, da je kompleksna i napeta situacija u Hrvatskoj u proteklih nekoliko desetljeća usporila priznanje i afirmaciju lokalnih umjetnika na svjetskoj sceni. Za to su vrijeme mnogi naraštaji hrvatskih umjetnika stasali u specifičnom okruženju, pa se želi sugerirati tako postali i autentični.

Doduše, društvene mreže šire stilove i utjecaje više nego ikada, dobar dio slikara u čitavom svijetu, pa i kod nas, imat će slične utjecaje, nazovimo to duhom vremena. Nije, naravno, isto kad gledamo nešto online i uživo.

Stoga valja pozdraviti da imamo djela stranih, mladih autora u Hrvatskoj, što je nažalost toliko rijetko da djeluje i pomalo nadrealno, kako što su nadrealna i djela pojedinih autora na izložbi. Doduše, mrvicu je ipak pretjerivanje da je ovo prilika da se Hrvatskoj predstave djela nekih od najatraktivnijih slikara iz cijelog svijeta. No, autori jesu svakako kvalitetni slikari i svaki na svoj način zanimljivi. Bolju izložbu teško da ćete naći ovih dana u gradu.

Na prvu, vjerujem, najviše će vam za oko zapeti slika koju je naslikala Sara Birns, 32 su joj godine, koja nadrealističke portrete stvara tehnikom kojom su se koristili stari majstori. Uistinu, uživo, impresivna tehnika, dimenzije su veće, na plavkastoj su pozadini, mladić izbuljenih očiju čije se uho "proteže" preko platna na drugu stranu (i inače na čitavoj izložbi treba dobro paziti na detalje, nije sve kako se čini na prvu) i hipsterskih brčića koji gleda prema ženi koja ima svaku boru izraženu. I to je zanimljivo, kako ama baš svaki detalj oslika, svaku žilicu na njezinu oku, najsitniji detalj, istodobno stvarajući taj jedan neobičan osjećaj dok gledate sliku, i odnos to dvoje ljudi teško da možemo odrediti, a opet osjećate i neku čak i nelagodu dok ovu sliku gledate.

image

Sara Birns

Adam Bienkowski/

Bogojev mi govori, dok sam obilazila izložbu, da je ova umjetnica zapravo u jednom neformalnom okruženju upoznala Christiana Rexa van Minnena, i kako je on kod nje prepoznao talent. Njegov je rad također pokazan na izložbi, ima ponajviše nadrealizma, portreta, mrtve prirode, oboje slikaju uljem, na oboje su utjecali stari majstori, kod njega, kao i kod nje, ima elemenata nadrealizma, oboje slikaju uljem, no svatko na posve drugačiji način. On slika, to je, pokazano na izložbi, zastrašujuće biće, s nekoliko prodornih plavih očiju, i s mnoštvo kože, stvara jedno čudnovato okružje. Bogojev mi kaže da je dosta umjetnika ovdje za njega čulo. Sam je umjetnik u jednom intervjuu rekao da ga zanima zlatno doba nizozemskog slikarstva.

image

Christian Rex van Minnen

Bruce Ashley/

Nekoliko je umjetnika koji su samouki na ovoj izložbi, svidjelo mi se poprilično što su izloženi uz akademske slikare, ta ravnopravnost u tretiranju. Kod nas u Hrvatskoj često su ti samouki umjetnici, pokazani na zasebnim izložbama, izdvojeni.

Zanimljiva je i imenjakinja Sare Birns, Sara-Vide Ericson. Studirala je na Kraljevskom umjetničkom institutu u Stockholmu, u nekoliko se tekstova ubraja među najutjecajnije umjetnike svoje generacije, živi na rubu grada, u prirodi. Slika obitelj, prijatelje, sjećanja. Na slici je, pokazanoj u Zagrebu, čovjek u crvenom mantilu, kojemu se ne vidi glava, mantil je rastvoren i on je ispod nag, tijelo mu je kadrirano, "odrezano". Mnogi su, zavojiti, oblici na mantilu reljefni.

image

Sara Vide Ericson

Promo/

Crveni mantil

Izložena je, i zanimljiva, melankolična, androgina figura, s crvenim vražićem. Nažalost, nisu djela umjetnika bila potpisana, čula sam dosta prigovora oko toga, zaboravila sam i sama ime autora ili autorice.

image

Tim Brawner

Photo By Inna Svyatsky/@installs/Photo By Inna Svyatsky/@installs

Nisam zato zaboravila Tima Brawnera, za kojeg se piše da ponire u prostor između sablasnog i grotesknog, želi u promatraču izazvati nelagodu. Prvo sam pomislila da je slika previše prvoloptaška, no prevarila sam se... Lav ima taj izraz lica koji je stravičan, plavi je, i kad biste kadrirali samo njega, bilo bi strašno, no onda je tu i kruna, koja aludira na Isusovu, pa ružičasto cvijeće koje sve to ublažava, i zelenilo u pozadini, pa noge jarca.

Zapravo je u većini radova na izložbi prisutan taj nadrealni, pomalo i zastrašujući element.

Zanimljiv rukopis ima Martyn Cross, zanimaju ga drevni i mitski krajevi. Slike nastale nanošenjem tankih slojeva pigmenta suhim kistom podsjećaju na iskopane umjetnine, tumači Bogojev, dok radove Juliusa Hofmanna karakterizira melankolično raspoloženje koje se uvlači u svaku sliku, bez obzira na njezin motiv. Na ovoj je izložbi u tamnozelenoj, melankoličnoj boji reinterpretacija albuma Type O Negative, naslovljenog "World Coming Down", no s nekoliko naslikanih pomaka.

O mnogima piše strani tisak, o Timothyju Laiju pisali su The Wall Street Journal, Juxtapoz, Artsy, Office Magazine. Kod njegovih je radova zanimljivo da nisu ono što se na prvu čini.

image

Timothy Lai

Trotoar/

Laurent Proux, premda ga neki opisuju kao realista zbog motiva koje prikazuje - industrijski strojevi, radna mjesta, seksualizirana tijela itd., nije do kraja baš tako, tumači Bogojev. I valja se složiti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. prosinac 2024 18:06