Mihaela Erceg

Umiješao se i Tonči Huljić toliko kreativno da se smijem svaki put kad pogledam zadnju stranicu

Mihaela Erceg

 Tom Dubravec/Cropix
Ljudi slave i Dan slamkica, selotejpa, šlaga, svježeg povrća, wc papira, caps locka, izvođenja svoje kućne biljke u šetnju...

Jednostavne, a efektne ilustracije, obavezno začinjene dozom autentičnog humora, zaštitni su znak radova Splićanke Mihaele Erceg (23). Prije dvije godine predstavljali smo ju kao pobjednicu natječaja za najbolje karikature i ilustracije Jutarnjeg lista, a ovaj put razgovaramo povodom izdavanja njezine prve knjige strip-karikatura, naslovljene "Knjiga godine".

Specifično je to izdanje, koje se proteže na oko 400 stranica, a dolazi u formatu svojevrsnog kalendara.

- Sve je počelo s kavama na kojima smo ekipa i ja shvatili da osim Nove godine, Prvog maja, Dana žena i Svih svetih, ljudi u svijetu slave i Dan slamkica, selotejpa, imenovanja svoga auta, šlaga, svježeg povrća, wc papira ili Dan caps locka. S obzirom na to da su strip i ilustracije moj život odlučila sam svako od tih slavlja obilježiti crtežom i to pričom kako se te stvari uklapaju u život običnog čovjeka – priča nam Mihaela.

Nacrtala je tako svaki od tih neobičnih Dana, a najprije ih počela objavljivati na Facebook stranici "Na dobro van doša", koju je po prijedlogu svojeg tate nazvala prema starom dalmatinskom pozdravu. - Uspostavila sam i suradnju s regionalnim portalom i krenulo je dan po dan. Kasnije sam dodala i Instagram, Pinterest, TikTok, YouTube shorts, Twitter sad više ni ne znam di je što, ali svuda to možete naći ako upišete "Na dobro van doša" – kaže ilustratorica.

image

Knjiga godine: Di si bija ovih dana autorice Mihaele Erceg.

Ranko Suvar/Cropix
image

Mihaela Erceg

Ante Cizmic/Cropix
image

Mihaela Erceg, studentica 5. godine animiranog filma, autorica neobicnog kalendara za 2021. pod nazivom Di si bija '21.

Tom Dubravec/Cropix
image

Mihaela Erceg

Tom Dubravec/Cropix
image

Mihaela Erceg, ilustracija

Mihaela Erceg

Njezin je Spinut, kaže, "ludilo od kvarta". - 100 metara uzbrdo je Ivica Ivanišević, a 100 metara lijevo Tisja Kljaković Braić. Nakon pedesetak ilustracija naletim na Ivicu koji je rekao: "To bi mogla biti dobra knjiga". A kad te takav autoritet okuraži ne smiješ stati. Knjiga je nastajala tokom čitave 2021. godine, bio je to težak i izazovan posao – govori Mihaela.

Uz njih dvoje, njezin je projekt podržalo još respektabilnih imena. - Izuzetno sam zahvalna fantastičnoj četvorci etabliranih imena na podršci jer su se mogli lagodno "izvući" opravdanjima da su u poslu i da nemaju vremena. Svatko je od njih baš ove godine u svojim svježim projektima. Ivica Ivanišević je kao književnik i poznavatelj stripa dao stručan predgovor na prvim stranicama, opisao ono što sam ja tek intuitivno radila, a njegovo zapažanje da "zipujem pripovijetke u prostor jednog kvadrata" mi je sad glavni opis knjige. Tisja je prvenstveno kao slikarica u jednoj rečenici dala prekrasnu likovnu ocjenu, usporedbu s pop artom i "ala brale" momentom, a Boba Đuderija jedna od najduhovitijih dalmatinskih facerica i književnica istakla humor i smijeh. Na kraju se Tonči Huljić umiješao toliko jednostavno i kreativno da se tome smijem svaki put kad pogledam zadnju stranicu. Jednostavno je iznio zahtjev da mu se da svoj vlastiti dan. Da sam ih okupila i raspoređivala uloge, ne bih ih uspjela tako spojiti. Svi su dali dio duše ovoj knjizi – priča autorica.

Pa, koji ju je od čudnovatih dana u godini najviše iznenadio? - Jedan od mojih najdražih dana je "Dan izvođenja svoje kućne biljke u šetnju". To je dan kojim želimo potaknuti i druge na držanje sobnih biljki u kući, ali dobro je i za nas koji nemamo ni pasa ni mačke prošetati, pa makar s biljkom. U nas bi rekli "vidi redikula" a u svijetu se to slavi kao vlastiti dan! - kaže.

Svakodnevnim situacijama, pa i svojem radu, Mihaela uvijek pristupa s humorom. Iako većinu godine provodi u Zagrebu, mediteranski duh progovara iz svakog njezinog rada. - U Splitu je to valjda u krvi, zbog života na ulici gdje je na beštimju najbolje odgovorit dobrom bazom. A, uostalom, kako ćeš pit kavu dvi ure ako nema smija. Najbitnije je znati se nasmijati sam sebi i to uz ozbiljnu facu. Sve je lakše uz zezanciju. Šta će ti namrgođen čovjek, ili ćeš se smijat ili plakat. Znam da smo najpoznatiji po Smojinom humoru jer se to vidio na televiziji, a eto baš je on emocije izvlačio iz života običnog čovjeka, Roka u "Malom mistu" ili Meštrovih baza u "Velom mistu" - govori Mihaela, pa daje i suvremenije primjere koji Danas je splitski humor nastavio živjeti u pjesmama TBF-a ili Madre Badesse, u nastupima izvrsnih stand up komičara "Splicke scene", a evo stvorila se i sjajna scena karikaturistica. Tisja Kljaković Braić i Sonja Gašperov su sigurno poznatije pa mi je drago kad se i mene ubroji na tu listu. Sve imamo tu zajedničku crtu britkog i oštrog humora, svojstvenog Splitu, pa nas je nedavno Vladimir Šagadin na Interliberu usporedio sa sarajevskom glazbenom scenom. Moj stari kaže da je Tisja Plavi orkestar, Sonja Elvis J., a da bi im ja došla kao Zabranjeno pušenje – kaže Mihaela ili, kako ju zovu, Mihe.

Novac za izdavanje knjige skupljala je i preko crowdfundnga.

- Ma slala sam ja materijal velikim izdavačima, ali nisu reagirali, a kad se stave svi troškovi na papir: tisak, prijelom, lektura, grafika, uredništvo, kod mene i prijevod, zatim sve ono što slijedi, promocije, mini kampanje, pa u konačnici i vrijeme koje troši autor, cijeli projekt košta preko 80 tisuća kuna. Nažalost, ako nemate svoju knjižarsku mrežu na cijenu koja će pokriti osnovne troškove morate dodati knjižarski rabat, a vjerovali ili ne on se čak i u online knjižarama kreće oko 45 posto, i to za komisonu prodaju. Nikakve akcije tipa "Godina čitanja" nam neće pomoći dok se taj omjer ne promijeni – priča, pa nastavlja: - Isprobala sam crowdfunding princip skupljanja preko Facebooka i maila, i zahvalna sam svima koji su se odazvali, ali većina i dalje više vjeruje gotovom proizvodu nego najavi. Unatoč promociji, teaseru, mailovima, nije to išlo baš onako kao što zvuči. Možda u konačnici ni ne bih krenula da nisu pripomogli Splitsko-Dalmatinska županija, Pametnica, Splitski skautski zbor, TZ Gradac, izdavač Artur, pa svojim radom otac, brat, sestra, tetka i prije koje su odradile ogroman posao uz ono - honorar kad bude. Uspjeli smo pokriti tek dio startnih troškova, ostalo će valjda doći pomalo kroz prodaju – priča.

Njezina je knjiga idealna kao poklon, ne radi se o knjizi koju možete proći kroz nekoliko dana. - Ona ide datum po datum, dan po dan, dnevni podsjetnik uz dnevnu strip-priču, i tako 365 dana. Ne možete zapamtiti što je 11. lipnja ili 27. rujna, morate je imati i otvoriti na taj dan. Dobra je i baza da sve dnevne karikature dolaze s titlovima na engleskom jeziku, pa knjiga može poslužiti kao poklon turistu. Do sada su sa sobom doma mogli odnijeti uglavnom turističke vodiče, kuharice i fotografije zalaska sunca, a sad mogu i dio našeg humora. Bilo bi lijepo da se netko siti pa im ovakvu knjigu stavi u apartman, da ponesu i osmijeh iz Dalmacije ka uspomenu – kaže Mihaela, čija se knjiga može kupiti online na stranici www.knjigagodine.com, preko distributera Columbo-stripovi. - No ja vjerujem da će svaka knjižara koja voli svoje kupce primiti narudžbu i dobaviti je. Bar bih ja tako napravila da imam butigu, a da netko uđe i zatraži "Knjigu godine". Rekla bih mu da je nemam ali da ću je imati za sedam dana i vjerujem da bi čovjek zauvijek nastavio kupovati kod mene – kaže ilustratorica.

Pa, čime je okupirana sada, kad je jednu godinu uspješno iscrtala? - Trenutno kuham marmeladu od mandarina koje smo familja i ja obrali, sve lijepe komade smo razdijelili, a sebi ostavili tek tri vreće stučenih pa eksperimentiram sa svim mogućim okusima. Čekam i obranu diplomskog rada na Akademiji, pripremam jedan duži strip, radim kao članica uredništva novog strip magazina Strip Prefiks, a i na jednoj animiranoj seriji za strane naručitelje. Moj prvi roman, ali i ideje za strip su otišle na natječaj Ministarstva govori.

Razmišlja i o novoj sezoni "Na dobro Vam doša". - Ima još puno registriranih dana koje nisam obradila, za neke bih ponudila nove priče, no sve ovisi o financijama, eventualnom sponzoru ili medijskom izdavaču. Dnevni ritam traži veliki trud i puno vremena. Meni se NaDD čini kao idealna dnevnoportalna ili novinska stvar, iako je na TikToku i YouTubeu objavljujem i animirano kao mogući TV jingl, ali još nisam našla izdavača koji bi je preuzeo. Svi traže politiku, a ja želim širiti smile, ne bih još svirala sevdah. Uvijek se bavim nečim novim i kreativnim i trudim se da to tako i ostane, čovjek se treba okružiti nečim pozitivnim da ne poludi od stvarnosti. Zato i radim ovu rubriku - da ne poludimo ni ja ni ljudi oko mene – zaključuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. svibanj 2022 22:52