Skulpturu pod nazivom “On”, koja prikazuje Hitlera kako kleči, talijanski umjetnik Maurizio Cattelan izložio je 2006. godine u Palazzo Grassi u Veneciji, na izložbi “Kamo idemo?” Izložbu je, uz pomoć kustosa, priredio modni magnat Francois Pinault, ujedno vlasnik Palazzo Grassi.
Cattelanova hiperrealistična skulptura u postavu je stajala okrenuta prema zidu, tako da joj posjetitelj izložbe prilazi s leđa. Skulptura je jako mala pa očekujete sasvim drugačiji efekt - lice nekog bezazlenog školarca. Tek kad se posve približite, dočeka vas iznenađenje: prepoznatljivo lice zločinca.
Novi kontekst
Cattelan je skulpturu, koja je nastala 2001., nakon Palazzo Grassi više puta izložio, među ostalim i lani na velikoj retrospektivi u Guggenheimovu muzeju u New Yorku. Dosad nije izazvala žešće rasprave, čak ni u osjetljivom Guggenheimu gdje je visjela sa stropa.
No, postavljen u jedan posve drugačiji kontekst, umjetnički je rad, nakon cijelog desetljeća izlaganja, dobio i novu konotaciju. Naime, velika je Cattelanova izložba otvorena u Varšavi, u izložbenom prostoru Ujazdowski. U sklopu projekta na lokaciji Varšavskog geta, amblematskog mjesta tragedije i nestanka europskih Židova, Cattelan je izložio i skulpturu Hitlera kako kleči. Ovaj put se može vidjeti samo iz daljine, kroz rupu u drvenim vratima.
U proteklih nekoliko tjedana, koliko je izložba otvorena, mnogi su posjetitelji obišli Cattelanove radove. No, u povodu lokacije na kojoj je izložena skulptura Hitlera oglasio se Centar Simon Wiesenthal. Poslali su priopćenje u kojemu stoji, među ostalim, da je skulptura “bezosjećajna provokacija koja vrijeđa sjećanje na žrtve nacističkog režima”. Efraim Zuroff, ravnatelj Centra, izjavio je kako je “jedina Hitlerova molba bila da izbriše Židove sa lica zemlje”.
Sam umjetnik navodi kako je nastojao tim radom navesti ljude na promišljanje o prirodi zla. A kako bi ljude trgnuo iz uljuljkane svakodnevice, računa na element šoka. Želja mu je, dakle, izazvati snažan emocionalni doživljaj, što mu je - možemo posvjedočiti iz prve ruke, a tako kažu i brojni građani Varšave - uspjelo.
Poljski rabin Michael Schudrich rekao je da su ga kustosi konzultirali prije nego što su postavili skulpturu i on je prepoznao njezinu umjetničku vrijednost, namjeru da postavi moralna pitanja provocirajući gledatelje te da pokaže kako se zlo može prezentirati kroz mnoga lica, pa i lice djeteta. Schudrich je napisao i predgovor izložbi u kojemu stoji: “Umjetnost nas, ako je dovoljno snažna, može suočiti za zločinima svijeta”.
Najpoznatiji rad
Ovo nije prvi put da Cattelan izaziva kontroverzu u Varšavi. Kada je 2000. godine izložio skulpturu “Deveti sat”, papu Ivana Pavla II. kojega je pogodio meteor, mnogi su se Poljaci osjetili pogođenima. U međuvremenu je skulptura postala jedan od najreproduciranijih radova suvremene umjetnosti.
No, talijanske su majke digle mnogo više buke oko jednog drugog rada - hiperrealističnih skulptura djece, koje je Cattelan objesio na drvo u milanskom parku. Nije im pomoglo ni umjetnikovo objašnjenje kako je želio prikazati nasilje među tinejdžerima. Skulpture su naposljetku ipak skinute.
Prema više izvora, skulptura Hitlera je 2009. godine prodana za deset milijuna dolara Stefanu Edlisu, milijarderu, rođenom Bečaninu koji je preživio holokaust i sad živi u Americi. - Kad ljudi vide ovaj rad, reagiraju s iznenađenjem, suzama, nevjericom. Utjecaj je zapanjujući - izjavio je Edlis.