VANIŠTA Moja pisma Tartagli, Juneku, Račiću i Steineru govore mnogo toga o meni

Moja je žena bila mrtva. Zvao me kustos Milovac u likovnu koloniju u Portorož. Odlučio sam otići. Bio sam desperatan, nisam se mogao uklopiti. Išao sam svaki dan do Pirana, vraćao sam se istim putem”, ovako Josip Vaništa opisuje nastanak dvije slike, “Portorož, more, 14 sati” i “Portorož, more, 16 sati” koje su nastale sredinom devedesetih.

Slike su, sada, izložene kao diptih. Horizont je na pola slike, opisuje ga tanka linija, sve je minimalističko, i sve je opisano bojom. Na prvoj slici nebo je skoro pa ružičasto, more svijetlo, na drugoj su se slici nad morem nadvili tamni, tmurni, teški oblaci.

Specifičan pogled

Izložba koja se danas u podne otvara u Palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti zove se “Rukovet”, izlažu se eksponati, projekti, crteži, kolaži...