Posjetitelji prošloga Bijenala likovnih umjetnosti u Veneciji (godine 2017.) mogli su primijetiti veliku popularnost tekstilnih instalacija u suvremenoj likovnoumjetničkoj produkciji. To nije čudno jer je riječ o materijalu koji može oblikovati zadivljujuće forme, a u njega se mogu upisati svakakve priče - od ekoloških do tradicijskih, jer je tkanje praksa prisutna u svim kulturama s bezbrojnim lokalnim specifičnostima. Zbog toga je i izuzetno važna međunarodna bijenalna izložba suvremene tekstilne umjetnosti “Contextile” u portugalskom gradu Guimarãesu, koja se održava od 2012. godine. Njezino ovogodišnje izdanje otvara se u subotu 1. rujna, a trajat će do 20. listopada s programima koji će se održavati po čitavom Guimarãesu te ugostiti ponajbolje svjetske umjetnike koji su se pozabavili tekstilom kao materijalom za svoja ostvarenja.
Uz glavnu međunarodnu izložbu, ovogodišnji “Contextile” pozvao je Ann Hamilton, američku multimedijalnu umjetnicu, čija je instalacija postavljena na nekoliko lokacija različitih funkcija u Guimarãesu: na tržnici, u knjižnici, palači i muzeju, referirajući se na ulogu tih prostora u životu građana, na sljubljenost ljudskog života s prostorima koji ga određuju i koji odgovaraju čovjekovim različitim mentalnim funkcijama. Mekoća, prianjanje uz podlogu na kojoj se nalazi i potrošnost - sve su to svojstva koja razne tkanine dijele s ljudskom egzistencijom, dajući tom materijalu dodatnu metaforičku dimenziju istovremene krhkosti i perzistencije. Slične egzistencijalne note bit će osnova instalacijama i druge pozvane umjetnice, Dvore Morag iz Izraela.
Organski oblici
Međutim, za nas je posebno važan uspjeh Ide Blažičko, hrvatske kiparice koja je u svojih tridesetak godina (rođena je 1985.) ostvarila zamjetne uspjehe i koja ove godine izlaže na ovoj manifestaciji u sklopu platforme Magic Carpets, projekta povezivanja i promocije mladih umjetnika Europe. Ida Blažičko završila je postdiplomski studij javne skulpture u Kini, u gradu Hangzhou (što je potom potvrdila na zagrebačkom sveučilištu), a našoj je publici poznata po zadivljujućim instalacijama u kojima od tekstila stvara organske oblike.
Njima je (među ostalim) oplemenila interijer Muzeja za umjetnost i obrt (2015.), Tunel Grič i dvorište Akademije likovnih umjetnosti (2016.), Knjižnicu Marije Jurić Zagorke u Zagrebu i Zrinjevac (2017.) te Plato Gradec i ulice Varaždina (2018.). Prošle je godine na izložbi Palinsesti u talijanskom gradu San Vito al Tagliamento dobila nagradu Premio in Sesto koja se od 2009. dodjeljuje mladim umjetnicima za izvedbu skulpture u javnom prostoru, kao prva netalijanska umjetnica kojoj je ta nagrada dodijeljena. Ove godine sudjelovala je s timom arhitekta Krešimira Rogine na osmišljavanju crnogorskog paviljona na venecijanskom Bijenalu arhitekture. Nastup na “Contextileu” veliki je međunarodni uspjeh Ide Blažičko i cijele hrvatske umjetnosti pa stoga zaslužuje posebnu pažnju.
Rad koji ondje predstavlja zove se “Tragovi vremena”, a riječ je o tri instalacije koje, poput spomenutih intervencija u javni prostor Ann Hamilton, povezuju tri lokacije. One su postavljene u centru Casa da Memória, u klaustru samostana svete Klare i na spremnicima za vodu, koji nose naziv i zaštitu lokalnoga sveca, svetog Guáltera. I tu je riječ o specifičnim lokacijama koje su bitne za čuvanje sjećanja zajednice. Casa da Memória nešto je poput multimedijalnog muzeja grada, odnosno kulturni centar koji čuva različita svjedočenja i predmete, koji se odnose na povijest toga mjesta i njegovih stanovnika te ih prezentira, ne kao prašnjave muzejske eksponate, nego kroz iskustva, radionice, predstave i predavanja. Ženski samostan svete Klare osnovan je u 16. stoljeću, a zgrada je sagrađena u raskošnom baroknom stilu. U njoj je danas gradska vijećnica i gradski arhiv pa je i ona, ne samo svojom arhitekturom, nego i svojim sadržajem, čuvar baštine grada.
Konačno, tu su i spremnici za vodu koje su građanke koristile (a i danas katkad koriste) za pranje rublja. Oni su damama ovog portugalskog grada služili kao mjesto socijalizacije i razmjene novosti, odnosno tračeva. Posebna atraktivnost ove lokacije u kontekstu izložbe koja se bavi suvremenim skulpturama od tekstila je i u tome što je pranje odjeće (dakle tkanina) u prošlosti bio uglavnom ženski posao pa su ove javne praonice bile ekskluzivno ženska mjesta, u koje muškarci nisu zalazili. Zbog toga su one bile područja koja sugeriraju neku vrstu početaka ženske emancipacije. Na značenjskoj razini spremnici za vodu povezani su i sa samostanom svete Klare, koja među svojim nebeskim dužnostima ima i zaštitu pralja.
Sve te lokacije u sebi spajaju (kao četiri lokacije u Engleskoj, u T. S. Eliotovim “Kvartetima”) prošlost, sadašnjost i budućnost. Instalacije Ide Blažičko nadvijaju se nad tim mjestima kao duhovi bezbrojnih života provedenih u njihovu okrilju, koji još brbljaju o svojoj svakodnevici. Tu se još jednom potvrđuje usporedba ljudskog vijeka na Zemlji i tekstila - jer tkaninama smo ogrnuti cijeli život i one označavaju naše predstavljanje drugima, našu sliku o sebi koju želimo odaslati, one su ta odjeća koja itekako čini čovjeka.
Zanimljiv obrat
Instalacije Ide Blažičko golemi su florealni oblici koji poigravaju na vjetru, slični cvjetovima kakve je 2017. postavila na Zrinjevcu. Prosijavanje svjetla kroz njihovu svilu i igra sjena koje bacaju na tlo podsjećaju nas na fluktuirajuću energiju gradova, na pulsirajuće bilo ljudskog života i ritmičnu izmjenu pokoljenja od kojih svako ponovno otkriva svijet ispočetka. Oblici njezinih skulptura posuđeni su od formacija iz prirode pa su tako u suglasju s idejom kontinuirane, ciklične promjene i stalnog novog rađanja. Forme u prirodi ostaju u svakoj generaciji prividno iste, ali se procesima evolucije i prilagodbe okolišu neprimjetno mijenjaju i usavršavaju.
Radovi ove umjetnice mogu se shvatiti i kao zanimljiv obrat u klasičnom shvaćanju skulpture: umjesto nepomičnosti, masivnosti i krutosti, ona nudi dinamiku, lakoću i promjenjivost, a umjesto monumenata koji slave simbole trenutačno vladajuće ideologije, razigrane artikulacije prostora koji svoj smisao pronalaze samo u igri i u svojem čistom postojanju. Poput prirode koja joj je vječna inspiracija, Ida Blažičko ima nevjerojatnu, naizgled neiscrpnu kreativnu energiju. Nakon ovog portugalskog uspjeha, ove jeseni čekaju je izložbe u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i u Galeriji Forum.