“Ja sam neka mini Marina”, šali se se Nora Turato u telefonskom razgovoru nakon što smo doznali da će ta mlada umjetnica uskoro održati seriju performansa u MoMA-i u New Yorku.
Ova 29-godišnja Riječanka s amsterdamskom adresom u zadnje je vrijeme svojim upečatljivim i “eksplozivnim” govornim performansima zaintrigirala ne samo domaću nego i međunarodnu umjetničku scenu, njezin rad prate pozorno mediji, utjecajni portali i časopisi svrstavaju je na prestižne liste umjetnika koje treba pratiti, a poziv jednog od najuglednijih muzeja na svijetu kruna je uspjeha koje niže jedan za drugim proteklih godina. U visokim petama i Balenciagi Nora Turato nikog ne ostavlja ravnodušnim dok energično izgovora pomno odabrane rečenice nerijetko nadahnute aktualnim zbivanjima.
“Nema to veze s izdržljivosti”, objašnjava nam koncept svog najnovijeg performansa otklanjajući mogućnost svake daljnje usporedbe sa slavnom kraljicom performansa. “Ana Janevski, kustosica u odjelu MoMA-e za medije i performans, pozvala me da napravim nešto za njihovu novu, preuređenu zgradu i tek sam s vremenom shvatila koliko je to velik projekt. Radi se o tjedan dana performansa, četiri puta dnevno. Sve skupa 20 performansa.” To je prvi nastup u SAD-u umjetnice koju proglašavaju europskom zvijezdom u usponu, a njezine će performanse pratiti i knjiga u kojoj će biti sabrani tekstovi na kojima Nora Turato temelji svoje performanse.
Vokalne tehnike
“Ovo je četvrta knjiga po redu koju izdajem sa svime što me nadahnjuje u tom konkretnom performansu. Objavit će se petsto knjiga koje će biti postavljene kao instalacija u MoMA-i, u središtu prostorije na kojoj ću ja sjediti, stajati, izvoditi performans. Nakon svakog performansa jedna će kutija otići u bookshop tako da je ideja da se do kraja izložbe te knjige rasprodaju, da se izložba ‘izkonzumira’.
U knjizi će biti i mnogi tekstovi koji neće ući u njezin performans, a što se tiče sadržaja to su sve teme koje smo, kako objašnjava, susretali u medijima posljednjih mjeseci. Bit će to, kaže, neki njezin deja vu.
“Još radim na tekstovima, ali primjećujem da postaju dulji u odnosu na ranije i zahtjevniji za izvedbu. U samom performansu počela sam uvoditi i neke zahtjevnije vokalne tehnike.”
Nastup Nore Turato u MoMA-i dio je novog programa tog muzeja “Studio Now” (6. svibnja - 7. lipnja 2020) koji promiče umjetnike u usponu te koji djeluju u širokom spektru medija a dolaze kako s lokalne tako i s međunarodne scene. U svom prvom izdanju Studio Now predstavlja uz Noru Turato još dvoje umjetnika. U najavi ovog projekta iz MoMA-e ističu kako će Nora Turato, iz Hrvatske, rođena 1991, premijerno u SAD-u izvesti svoj performans “#pool 4”:
“Umjetnička praksa Nore Turato isprepliće govor, grafički dizajn i oblikovanje knjiga kroz virtuozne i duboko misaone performanse fokusirane na mogućnosti jezika u kulturi koja je prezasićena informacijama”.
Nora Turato ne krije da je uzbuđena pred nastup u New Yorku, no dok razgovaramo ne možemo se ne dotaknuti teme koronavirusa. U Amsterdamu gdje živi zadnjih deset godina kaže da vlada potpuna histerija. Sve to mnogima remeti planove, otkazuju se izložbe. Ona pak već godinu i pol radi na projektu za MoMA-u, a birokracija i procedura oko dobivanja radne vize oduzeli su joj dosta vremena. “Sada je sve riješeno, ako korona ne zezne...”
Maljković
No prije MoMA-e i New Yorka sudjeluje na jednom projektu u sklopu Rijeke 2020 EPK koji nema puno veze s njezinim govornim performansima po kojima je najpoznatija. Na poziv Davida Maljkovića čija izložba “S kolekcijom” upravo traje u riječkom MMSU, osmislit će rad nadahnut zbirkom Vile Ružić, čuvene riječke rezidencije potomaka obitelji Mažuranić. O vili i ostavštini obitelji Ružić danas se brine Theodor de Canziani s kojim Nora Turato intenzivno radi na svom novom umjetničkom projektu koji nastaje u sklopu Maljkovićeve izložbe.
David Maljković inače vrlo je važan za njezinu umjetničku karijeru, on je bio presudan u trenucima kada se kao grafička dizajnerica u jednom amsterdamskom studiju odlučila na karijeru performerice.
“Davida sam upoznala dok sam još bila grafička dizajnerica u studiju koji je tada njemu pripremao jednu publikaciju. Vlasnica mi je rekla: ‘Nora, moraš upoznati Davida, oboje ste iz Rijeke’. U to sam vrijeme razmišljala da se počnem baviti performansom aktivnije i da se maknem iz grafičkog dizajna i tu mi je David dosta pomogao sa savjetima i sa svojim stavovima.
Ostali smo cijelo vrijeme u kontaktu i evo sada me pozvao da sudjelujem u njegovom projektu za Rijeku 2020 EPK. David je u Rijeku pozvao zaista dobre mlade umjetnike poput Nike Mihaljevića i Dore Budor. To su ljudi koji vjerojatno ne bi u Rijeci izlagali, da nije bilo njega”.
Izazov zbirke
A Theodora de Canzianija zna još od kada je bila dijete: “On je bio dobar s mojim bakom i djedom s tatine strane. Odrasla sam na Pećinama i uvijek su mi još kao djetetu bile fascinatne te kuće u prvom redu uz more”. Sa samom kolekcijom Vile Ružić tek se sada, kako otkriva, detaljnije upoznala radeći na projektu i odmah je znala, razmišljajući što i kako osmisliti u vili impresivne povijesti, da ne želi pokazati svoje postojeće radove koji nemaju vezu s tim mjestom, već “kao i što je David napravio” ‘S kolekcijom’”, pokazati nešto s određenim kontekstom.
“Kada sam došla u Vilu Ružić, odmah mi je bilo jasno da tu ima stvarno zanimljivih artefakata, od kaputa i nakita do kineskih prijevoda Ivane Brlić Mažuranić i četke za konja, a nikada nije objavljena neka opsežnija knjiga o tome. Iznenadila sam se da postoje samo dva letka. I tako sam došla na ideju o knjizi. Meni je izazov da ‘se pozabavim tom zbirkom, a s druge strane svi ti predmeti nisu arhivirani. Tako da je to na neki način i moja gesta da pomognem da se to sve skupa arhivira. To je odabir na kraju krajeva, snimili smo, naime, oko pet stotina stvari iz zbirke ”.
Ovaj rad, publikaciju o zbirci Vile Ružić vidi kao umjetnički projekt, gestu. “To je za mene u kontekstu mog rada jedan drugi medij kojim se izražavam, a za publiku možda i jedna pristupačnija forma budući da se radi o knjizi”, zaključuje Nora Turato.