DARIA DARMANIYAN

Vrijede li banana i selotejp 120 tisuća dolara, i višesatno čekanje u redu da bi ih se vidjelo? Vrijede. Evo zašto...

Daria Darmaniyan
 

 Zeljko Puhovski/Cropix
Rođena u Ukrajini, odrasla u Zagrebu, surađivala je s aukcijskim kućama Sotheby‘s i Christie‘s. Održala je predavanje u Galeriji Kranjčar

U Hrvatskoj ne postoji razvijeno tržište umjetnina, malo je komercijalnih galerija, a još manje kolekcionara koji kupuju suvremenu umjetnost. Sve je to već poznato i mnogo puta potvrđeno pa se predavanje Darije Darmaniyan, stručnjakinje za komunikacije i kreativne strategije na području umjetnosti i kulture s londonskom adresom, pod nazivom "Kolekcionarstvo suvremene umjetnosti i ekosustav umjetničkog tržišta" održano u zagrebačkoj galeriji Kranjčar u utorak činilo pomalo kao science fiction.

Rođena u Ukrajini, no odrasla u Zagrebu, u svojoj je desetogodišnjoj karijeri Daria surađivala s nekima od najvećih svjetskih kolekcionara, galerija i aukcijskih kuća, kao što su Sotheby's i Christie's. Završila je studij kustostva i komunikacija na Central Saint Martinsu te magistrirala poslovanje u umjetnosti na Umjetničkom institutu Sotheby's. Od značajnijih projekata na kojima je imala priliku raditi izdvaja otvaranje berlinskog prostora Zbirke Julije Stoschek, jedne od najvažnijih zbirki posvećenih medijskoj umjetnosti, otvaranje javnih stalnih instalacija kojima su autori Tadao Ando, Sophie Calle i Frank Gehry, pokretanje prve prodajne zbirke uvećane stvarnosti (AR) s umjetnikom KAWS-om, podršku izložbenom programu Fondazione Sandretto Re Rebaudengo u Torinu...

Gošća iz Londona pred zagrebačkom je publikom govorila o tome što privlači i oduševljava kolekcionare suvremene umjetnosti, o prednostima, razlozima i motivacijama skupljanja takvih djela.

"To je umjetnost našeg doba. Umjetnost koja se trenutno stvara i koja je povijest u nastajanju. To je socijalni i politički komentar na sve ono što se trenutačno događa u svijetu. To je mogućnost suradnje, upoznavanja, kontakt sa živim umjetnicima. Svjesni toga ili ne, mi smo itekako izloženi suvremenoj umjetnosti - od društvenih mreža, medija do muzeja i galerija, instalacija u javnim prostorima. Suvremena umjetnost rijetko te ne dirne emotivno. Bilo da je to šok ili oduševljenje. Većinom doživiš neku reakciju, interes ili znatiželju."

Svoje predavanje počela je s primjerima suvremenih umjetničkih djela koja su prodana za velike svote poput rada "Comedian" Maurizia Cattelana, koji se sastoji od banane i selotejpa.

"Tko ovdje ima doma bananu i selotejp? Sigurna sam, većina. No, bitna je ideja, koncept. Bili su redovi ljudi na sajmu Art Basel u Miamiju 2019. kako bi vidjeli ovaj rad. Prodan je na kraju za 120 tisuća dolara."

Razlozi zbog kojih se netko odluči kupovati djela suvremene umjetnosti su, kako je istaknula, razni i jedan ne isključuje drugi. "Netko može kupovati zbog strasti, netko zbog znatiželje, a netko zbog investicije. Ljubav prema ljepoti, strast prema kulturi, zadivljenost ljudskom kreativnošću su nešto od čega, mislim, ljudi uvijek počnu. Zatim taj osjećaj otkrića, ta znatiželja, intelektualni poticaj, doživljaj, kontinuirana edukacija, upoznavanje nečeg novog i prekrasnog sigurno potiču ljude da stvaraju svoju kolekciju, da izgrade nešto u što vjeruju i što vole. Ima i onih kojima je umjetnost investicija, sredstvo da dođu do društvenog statusa i diverzifikacije portfelja. Iako, naime, ovo tržište nije regulirano, to je i tržište koje nije ovisno o nikakvom drugom tržištu - zlata, nafte, kripto valute...Također, dekoriranje prostora jedan je od razloga kupnje umjetničkih djela, kao i filantropija.

Kad govorimo o donošenju odluka, proces vrednovanja i dubinska analiza su nešto što se uvijek preporučuje", naglasila je. "Važni faktori su i vizualni užitak, intuicija, potreba da kupimo nešto što volimo te potreba za definiranjem tržišta. Mnogi ključni igrači imaju ne bih rekla moć, ali neku svoju ulogu da mogu definirati tržište, predstaviti umjetnika, staviti ga na scenu, podići mu važnost. Umjetnina kao trofej je pak nešto na što često nailazimo u korporativnim kolekcijama."

Posebno se osvrnula na ulogu komercijalnih galerija na tržištu suvremene umjetnosti u svijetu, koja je, kako je kazala, jako velika. "One uzimaju na sebe veliki rizik zato što imaju vjeru u umjetnike i strast prema misaonom i kreativnom procesu umjetnika. Imaju mogućnost otkrivanja novih talenata, privlačenja i edukacije publike, povećanja vrijednosti djela umjetnika i očuvanja njegova tržišta. Omogućuju i veze s muzejima, javljanje na natječaje, organiziraju cijeli PR i marketing, evente, kontaktiraju klijente, brinu se o umjetnicima."

No, kako stvari pokrenuti u Hrvatskoj, koja je još uvijek daleko od tih velikih igrača o kojima je govorila i svjetskog tržišta suvremene umjetnosti, pitamo ju nakon panela.

U Hrvatskoj postoji jako velika publika kad je riječ o kulturi. Interes za kulturu od likovnosti na dalje itekako postoji. No, stvar je u tome da čak i ljudi koji skupljaju umjetnine u Hrvatskoj ne izlažu ih toliko, pa naravno o tome znamo manje. Ali mislim da upravo s ovakvim predavanjima možemo probuditi znatiželju kod ljudi. Spomenula bih, osim galerije Kranjčar i njihovih programa, Laubu, zatim MSU te medije koji su itekako važni. Široka izloženost informacijama nam je potrebna da bi se stvari počele mijenjati. Zato sam i htjela prenijeti svoje iskustvo ovakvim jednim predavanjem, kako bih zainteresiranoj publici mogla prenijeti potrebne informacije."

Napominje i da nije uvijek u pitanju budžet da bi se stvorila umjetnička kolekcija. "Potrebna je znatiželja, kao i u svemu u životu. Evo, primjerice, što se sve događa s NFT-ovima koji su postali globalni fenomen iz nečeg vrlo malog u početku ili kako je počeo street art, ulična umjetnost koja je danas u svim muzejima svijeta. Tako da, ponavljam, mislim da je važna ta izloženost informacijama, odnosno želja za njom. Isto tako važno je približiti sve te informacije na jednostavna način. To pokušavam na ovakvim prezentacijama."

Na pitanje koliko su prisutni suvremeni hrvatski umjetnici u svjetskim kolekcijama i postoji li interes za djela hrvatskih umjetnika odgovara kako ipak većina kolekcionara suvremene umjetnosti ima neku svoju nišu, predstavljaju umjetnike zemalja iz kojih dolaze ili veća, globalna imena. "Ali znam iz iskustva rada na regionalnim sajmovima, kao što je na primjer sajam Vienna Contemporary, da postoji interes i za hrvatske umjetnike. Uglavnom se radi o Hrvatima koji žive vani. Za sada je to tako."

Kad je riječ o mladim hrvatskim umjetnicima koji tek stupaju na scenu, za njih su posebno važne, u smislu proboja u inozemstvu, društvene mreže. "Treba biti aktivan, biti sam svoj promotor, imati svoju marketinšku nišu. To znam iz vlastitog iskustva. Mislim da bi bilo dobro da i umjetničke akademije zovu iz obližnjih zemalja, Slovenije, Austrije, Italije, galeriste na diplomske izložbe studenata. Jako vjerujem i da mediji puno pomažu, oni su jako važni za izloženost mladih umjetnika."

I sama, kako otkriva, polako stvara vlastitu kolekciju, koliko joj budžet dozvoljava. Uglavnom su to fotografije te radovi uličnih inozemnih autora, no bacila je oko i na jednog hrvatskog umjetnika.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. kolovoz 2022 07:11