Pula planira uvesti praksu zadružnog stanovanja po uzoru na Barcelonu, a jedan od prvih konkretnih koraka je planirana gradnja takve zgrade u Mutilskoj ulici. Riječ je o pokušaju da se u lokalni kontekst uvede model koji u europskim gradovima već daje konkretne rezultate kada je riječ o priuštivosti stanovanja i jačanju zajednice. Grad kroz ovaj projekt želi otvoriti raspravu o drugačijim oblicima stanovanja i ponuditi alternativu tržišnim modelima koji sve teže odgovaraju potrebama građana. Kako bi se koncept približio javnosti, organiziran je niz predstavljanja, a jedan od ključnih događaja je izložba "Kako i gdje ćemo živjeti", postavljena u Dnevnom boravku Rojca.
Javno zemljište
"Pula postaje pionir stambenog zadrugarstva u Hrvatskoj", istaknuto je na samom otvorenju izložbe čiji je puni naziv "Kako i gdje ćemo živjeti - val stambenog zadrugarstva stiže u Hrvatsku: lekcije iz Barcelone". Izložbu su organizirali zadruga Otvorena arhitektura, europska zadruga MOBA, Grad Pula i Savez udruga Rojca, a već u uvodnim obraćanjima naglašena je njezina važnost za budućnost stambene politike u zemlji. "Pula je prvi grad u državi koji ustupa javno zemljište za realizaciju projekta stambenog zadrugarstva", poručeno je, uz napomenu da je trenutačno u tijeku faza okupljanja građana koji bi trebali postati budući stanari i nositelji projekta.
Izložba donosi pregled razvoja zadružnog stanovanja u Barceloni i Kataloniji te prikazuje konkretne projekte koji su realizirani ili su u tijeku. Nastala je kao dio šire međunarodne inicijative i prvi je put predstavljena u Barceloni 2022. godine, a zatim, 2024., i u Beogradu prije dolaska u Pulu. Posjetiteljima približava model koji se u Europi, posebice u Španjolskoj, počeo snažno razvijati nakon financijske krize 2008. godine kao odgovor na nestabilnost tržišta nekretnina i masovne deložacije.
Upravo je ta kriza bila ključni trenutak za razvoj zadružnog stanovanja u Barceloni. Tisuće obitelji ostajale su bez domova, a tržišni model pokazao se kao duboko nesiguran i neodrživ. Kao odgovor na to, pojavile su se inicijative koje su počele tražiti alternativne načine organiziranja stanovanja. Zadružno stanovanje razvilo se kao model koji štiti stanare od tržišnih špekulacija i omogućava dugoročnu stabilnost. "Taj se model počeo snažno razvijati nakon financijske krize 2008. godine, kao zaštita građana od nestabilnosti slobodnog tržišta nekretnina", istaknuto je na izložbi.
Barcelona se u međuvremenu profilirala kao jedan od najvažnijih europskih primjera razvoja ovakvih modela. Grad je aktivno sudjelovao u stvaranju uvjeta za njihovu realizaciju, prije svega ustupanjem zemljišta i zgrada te razvojem institucionalne podrške. Umjesto klasičnog vlasništva nad stanovima, ovdje se primjenjuje model kolektivnog vlasništva u kojem su vlasnici zgrade svi članovi zadruge zajedno, a pojedinačni stanari ostvaruju pravo korištenja koje se može nasljeđivati, ali ne i prodavati na tržištu. Time se stanovanje izdvaja iz spekulativne logike i pretvara u dugoročno stabilan sustav. Takav model funkcionira kroz jasno definirana pravila zajednice. Stanari sudjeluju u donošenju odluka, upravljaju zgradom i zajedno određuju način korištenja prostora. Ulazak u zadrugu podrazumijeva jednokratni početni ulog koji se vraća u slučaju izlaska, a mjesečnom se naknadom pokrivaju troškovi kredita, održavanja i zajedničkih fondova. Upravo ta kombinacija kolektivnog upravljanja i dugoročne sigurnosti čini zadružno stanovanje privlačnom alternativom klasičnom najmu ili kupnji.
La Borda
Jedan od najpoznatijih projekata prikazanih na izložbi je La Borda, koji se često ističe kao primjer uspješnog zadružnog stanovanja. Riječ je o zgradi s 28 stanova organiziranih oko velikog zajedničkog atrija koji služi kao središnje mjesto susreta. Takva organizacija prostora nije slučajna jer potiče svakodnevne kontakte među stanarima i jača osjećaj zajedništva. Zgrada je sagrađena od drva prema visokim ekološkim standardima, čime se dodatno naglašava održivost ovog modela.
Osim La Borde, u Barceloni su razvijeni i drugi oblici zgrada koji odgovaraju različitim potrebama stanara. Neki projekti organizirani su kao takozvani cluster stanovi u kojima su manje stambene jedinice povezane zajedničkim kuhinjama i dnevnim boravcima, dok drugi uključuju fleksibilne prostore poput dodatnih soba koje se mogu koristiti prema potrebi. Postoje i projekti koji se fokusiraju na specifične skupine, primjerice starijih osoba ili zajednica koje žele razvijati određene vrijednosti poput međusobne brige i solidarnosti. Time zadružno stanovanje postaje izrazito prilagodljiv model koji se može oblikovati prema potrebama korisnika.
Drugi važan primjer je projekt Princesa 49, koji pokazuje kako se zadružno stanovanje može primijeniti i u postojećim zgradama. Riječ je o obnovi povijesne zgrade koja je kroz suradnju grada i zadruge pretvorena u pristupačan stambeni prostor. Ovaj projekt ilustrira kako se postojeći urbani fond može prilagoditi novim modelima bez potrebe za novom izgradnjom, čime se dodatno naglašava održivost ovakvog pristupa.
Poseban naglasak u ovim projektima stavlja se na zajedničke prostore koji postaju ključni element svakodnevnog života. Umjesto da svaki stan funkcionira kao potpuno zatvorena jedinica, dio funkcija premješta se u zajedničke prostore, čime se potiče interakcija među stanarima. "Fokus se pomiče s isključivo privatnih prostora na one zajedničke i multifunkcionalne", naglašeno je na izložbi, uz primjere zajedničkih kuhinja, praonica i prostorija za druženje. Takvi prostori često imaju najbolju poziciju u zgradi i postaju njezino društveno središte.
Financiranje ovakvih projekata temelji se na kombinaciji više izvora. Budući stanari sudjeluju početnim ulozima koji pokrivaju dio troškova gradnje, a ostatak se financira kreditima i javnih ili zadružnih financijskih institucija. U nekim slučajevima gradovi dodatno pomažu subvencijama ili ustupanjem zemljišta, čime se značajno smanjuju ukupni troškovi projekta. Takav model omogućava da mjesečne naknade ostanu niže od tržišnih najamnina, što je jedna od ključnih prednosti zadružnog stanovanja. "Stanarina u takvim objektima u prosjeku je 20 do 40 posto niža od tržišne cijene najma", istaknuto je kao važan pokazatelj njegove ekonomske održivosti.
Razlika od Barcelone
U hrvatskom kontekstu zadružno stanovanje tek se počinje razvijati. Za razliku od Barcelone gdje već postoji niz realiziranih projekata i razvijena mreža podrške, u Hrvatskoj je riječ o pionirskim pokušajima. Trenutno se konkretni projekti planiraju u Puli i Križevcima, a u ostatku zemlje ovaj model još nije zaživio. Razlozi su u nedostatku pravnog okvira, financijskih instrumenata i institucionalne podrške, ali i u činjenici da je riječ o relativno novom konceptu za širu javnost.
Izložba u Rojcu stoga ima važnu ulogu jer ne samo da informira javnost nego i otvara prostor za raspravu o mogućim promjenama. "Alternativa nepredvidivom tržištu nekretnina" jedan je od ključnih naglasaka koji se provlači kroz cijeli postav, ukazujući na potrebu za novim modelima koji će osigurati stabilnije i priuštivije stanovanje.
Uz konkretne korake u Puli, inicijativa radi i na poticanju državnih institucija kako bi se stvorili uvjeti za širu primjenu zadružnog stanovanja u Hrvatskoj. To uključuje razvoj zakonodavnog okvira, financijskih mehanizama i javnih politika koje bi podržale ovakve projekte. Cilj nije samo realizacija pojedinačnih zgrada nego stvaranje sustava koji će omogućiti dugoročnu dostupnost stanovanja. Izložba "Kako i gdje ćemo živjeti" može se pogledati do 3. travnja 2026. godine u Dnevnom boravku Rojca, koji je otvoren radnim danima od 9 do 21 sat. Njezin značaj nadilazi lokalni kontekst jer otvara pitanje koje se tiče cijelog društva. Kako ćemo i gdje živjeti u budućnosti više nije samo pitanje individualnog izbora nego i kolektivne odluke o tome kakve gradove i zajednice želimo graditi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....