Bila je 2017. godina kada je preimenovan Trg maršala Tita u Trg Republike Hrvatske, po odluci Gradske skupštine. Prošlo je nešto više od pola godine,kada je u ljeto 2018., na zagrebačkom Trnju, obnovljena fontana posvećena Josipu Brozu Titu. I jedna i druga odluka izazvale su polemike, spekuliralo se i je li da je Trnje svojevrsna "nadoknada" oduzimanju Titova imena jednom od glavnih gradskih trgova. Riječ je, inače, o manjem parku na zagrebačkim Krugama, u ulici grada Vukovara, neposredno ispred knjižnice Marin Držić, i hvaljene zgrade za stanovanje koju je u zlatno doba arhitekture podigao arhitekt Neven Šegvić.
Voditeljica projekta Dragana Jaramaz, prilikom otvaranja projekta, naglasila je kako se na obnovu potrošilo oko 700 tisuća kuna (nešto manje je koštalo, dakle, od današnjih 100 000 eura), a na Tratinčici je bila, pisalo se dalje, očuvana i brončana platina. Otvorio je fontanu, tadašnji gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, koji je među ostalim rekao: "Na inicijativu mjesnog odbora i Vijeća četvrti Trnje nakon 35 godina i prema povijesnim izvorima obnovili smo park i fontanu Trantinčicu koja se u njemu nalazi"
Fontana se zove, dakle, "Tratinčica za Tita", što na njoj i piše, a obnova je, dakle, bila najavljena tik nakon preimenovanja Trga maršala Tita. Niti punih šest godina kasnije, u fontani nema vode. Kad smo neki dan pored nje prolazili, umjesto vode nalazile su se teniske loptice koje u ovom parku love psi.
Fontanu je 1982. izradio dubrovački kipar Marijan Kocković, a na mjestu na kojem se nalazi Tratinčica, iste je godine bio uređen i perivoj nazvan ‘88 stabala za druga Tita‘.
O Marijanu Kockoviću, svojedobno smo pisali,u tekstu naslovljenom ‘Bio je omiljeni Titov umjetnik, a već je desetljećima posve zaboravljen i zanemaren‘. Imao je atelje u Dubrovniku, na jugu Lapada, gdje je ostalo mnoštvo njegovih skulptura. Svojedobno smo pisali i o izložbi posvećenoj mu u HAZU, na mnogim je fotografijama Kocković bio prikazan s Titom ili s Titom i Jovankom, kako obilaze njegov atelje i umjetnički vrt i dive se umjetninama. U tekstu o izložbi, nadalje, navelo se kako je kipar napravio najmanje deset skulptura Tita i bio je jedan od rijetkih umjetnika kojemu je Josip Broz pozirao, i to tri dana zaredom po nekoliko sati. Moglo bi se reći i da je uz Augustinčića bio omiljeni Titov kipar. Dobar je dio tih skulptura ostavio Beogradu, Muzeju 25. maja i Igalu. Kako nam je rekla kustosica izložbe Vesna Mažuran Subotić: "Uz Tita je Kocković bio jako vezan, upoznao ga je na još na samom početku rata, dok je bio u partizanima. Ležao je ranjen, u bolnici, a Tito je obilazio ranjenike, to je bio njihov prvi susret, koji ga se duboko dojmio.
Kocković je bio mornarički kapetan, zbog hrabrosti odlikovan nekoliko puta, i koliko je poznato, nije još razmišljao o likovnoj karijeri. Akademiju je upisao u svojim kasnim dvadesetima, i to s lakoćom.
Radio je i portret skladatelja i revolucionara Mikisa Theodorakisa, najpoznatijeg po glazbi za film "Grk Zorba" kojeg je upoznao nakon što je preselio u Dubrovnik 1966., gdje je sagradio kuću i malu galeriju. Theodorakis mu pozira više puta, a zajedno izdaju i jedan proglas koji umjetnike poziva na veći društveni angažman.
Osim u Dubrovniku, gdje je portretira i Sophiju Loren, često boravi u Americi.
Tragično je preminuo 1991.