U Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u Galeriji Bačva može se do 26. siječnja pogledati izložba radova s natječaja za likovno rješenje spomen-obilježja za groblje žrtava iz Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.
Pobjedu je, poznato je, odnio poznati arhitekt Nikola Bašić. Na natječaj je poslao prijedlog skulpture koju je izradio sa svojim suradnikom Krešimirom Damjanovićem. Bašić je, pritom, na novi natječaj koji je raspisan na ovu temu bio pozvan, a nakon što je prethodni natječaj bio otkazan. Model je za spomenik u 3D verziji radio Stjepan Šturman.
Idealna za selfije
Međutim, u New Yorku je 1973. podignuta skulptura frapantno nalik spomeniku Nikole Bašića. Naziv skulpture je “East West Gate”, njezin je autor Yuyu Yang, a okrugli monolit koji je dio skulpture ima i ogledalo u kojemu se ogleda Wall Street. “East West Gate” nalazi se, naime, u centru New Yorka, u jednoj od najprometnijih zona.
Iako grad poput ovog pruža mnoge senzacije, upravo je ova skulptura česta pozadina za fotografije koje se stavljaju na društvene mreže, tj. jedna od prolaznicima zanimljivijih za selfije. Najčešće se snimaju uz ogledalo u kojemu se, dakle, reflektira jedna od najpoznatijih burza svijeta. Skulptura je napravljena od nehrđajućeg čelika.
Njezin autor Yuyu Yang rođen je na Tajvanu 1926. godine, studirao je u Pekingu, a potom u Tokiju. Umro je 1997. godine. U povodu svog rada “East West Side” rekao je: “Moje skulpture, a posebno ova, žele postaviti čovjeka u harmoniju s prirodom.” Yangov je krug “izrezan” i izlazi iz kvadrata, a upravo je to forma Bašićeve skulpture koja bi se trebala postaviti po čitavoj Hrvatskoj, u različitim dimenzijama. Bašićev krug pritom na sebi bi u nekim varijantama imao križ, odnosno druge vjerske simbole.
Nakon što smo mu pokazali Yangov rad, Nikola Bašić komentirao je sličnost svoje i Yangove skulpture za Jutarnji:
“Najprije moram reći da sam iskreno zaprepašten i zatečen očiglednom koincidencijom spomeničkih oblika”, rekao je Bašić. “Međutim, znam putanju mojih misli i mojih namjera. One su su sublimirane u simbolički oblik, u čijem je ishodištu asocijacija na kamen otkotrljan s Kristovog groba. Sve ostalo je začudna koincidencija.”
“Budući da se radi o primarnim geometrijskim oblicima”, nastavio je Bašić, “podudarnosti ovakve vrste su moguće - sjetimo se Kožarićevog Sunca ili Ljubičićevog Kvadrata - ali njihovo značenje ostaje autentično. Onima koji će pomisliti da se radi o plagijatu želim reći da ne sumnjaju u moju inteligenciju. Bio bih zaista glup da u današnjem svijetu konvergentnih ideja, misli i informacija, za predložak svojem natječajnom rješenju uzmem skulpturu izvedenu u javnom prostoru najznačajnije svjetske metropole. Onima koji će i nakon toga vjerovati da se radi o plagijatu zaista ne mogu pomoći.”
Yangov rad “East West Side” ima ogledalo u kojem se zrcali Wall Street
Ideološki rat
Podsjetimo kako su svojedobno iz Udruženja arhitekata Hrvatske odbili raspisati natječaj za ovaj spomenik. Naime, u propozicijama natječaja stajalo je kako je “cilj podizanja spomen-obilježja na primjeren, dostojanstven, čitak i jedinstven način odati počast žrtvama svih totalitarnih režima Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.”
Nekoliko arhitekata iz vodstva UHA-e tada nam je reklo da se ovakvim profilom natječaja podgrijava kontinuirani ideološki rat. Uglavnom, nakon što su arhitekti odbili, natječaj je raspisalo Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, a žiri, u kojemu su sjedili, među ostalima, Branko Kincl, Ivan Fijolić i Tonko Maroević, odlučili je da je Bašićev rad najbolji.
Bašić nam je u nedavnom intervjuu rekao da ne smatra kako se takvim natječajem podgrijava građanski ideološki rat. Smatra, naime, da je ovakav spomenik obrnuto, katarzično generacijsko podmirenje duga. Bašićeva je namjera bila napraviti univerzalni znak, koji će obilježiti različita mjesta stradanja, znak koji nije imao nikakvu simboliku, i tako je došao do geometrijske apstrakcije. Tako postavljen spomenik dopušta da svatko ima svoje asocijacije.
Za isti spomenik već je postojalo rješenje koje je potpisao arhitektonski studio x.3.m. Međutim, kako kaže Bašić, “kada sam počeo raditi na spomeniku, nisam znao za njihovo rješenje. Inače jako cijenim kolege iz tog studija i poznajem njihov rad.” Iz ovog arhitektonskog ureda, Mirela Bošnjak, Mirko Buvinića i Maja Furlan Zimmermann uputili su javni poziv arhitektima i umjetnicima na bojkot ovoga natječaja, upozoravajući da je riječ o ponavljanju istoga natječaja iz 2013., kada je Stručni sud među pristiglim rješenjima prvu nagradu dodijelio upravo spomenutom arhitektonskom timu.
Naime, ministar branitelja Tomo Medved je, referirajući se na njihov spomenik, a ulazeći očito u ocjene suvremene umjetnosti, rekao: “Dosadašnja tri spomenika žrtvama iz Drugog svjetskog rata i poraća, koje je postavila SDP-ova Vlada, prave su nakaze - nalikuju na trafostanice. Zato smo morali raspisati natječaj za novo idejno rješenje.”
Povijest sličnosti
Inače, nije ovo prvi put da se piše o sličnostima pojedinih spomenika ili arhitektonskih prijedloga u Hrvatskoj. Primjerice, nakon što je Plavi vulkan, rad arhitekta Hrvoja Njirića, pobijedio na natječaju za novi nogometni stadion na Kajzerici, na internetskim portalima i forumima, kao i u arhitektonskim krugovima, pisalo se da je sličan Zelenom vulkanu u arhitekata Jean-Mariea Massauda i Daniela Pouzeta koji su u meksičkom gradu Guadalajaru nedavno sagradili stadion za 45.000 ljudi. Njirić je tada rekao da mu je meksički stadion bio jedna od stotina referenci, te je nadodao, “jedna od referenci bio mi je i jedan vrtni roštilj čije su mi se rupice na poklopcu svidjele, no ne možemo reći da sam kopirao roštilj za meso. Forma je samo posljedica projektiranja”.
Autori kninskog Spomenika Oluji, Petar Tolić i Tonko Zaninović, tumačili su, potom, kako njihov spomenik nalikuje onome Nenada Fabijanića za Spomenik domovini koji se upravo podiže ispred Lisinskog, Nenad Fabijanić je tada rekao da odbija bilo kakvu mogućnost posudbe, da takvih portala ima posvuda.