Na unutrašnjem zidu Botaničara između dvije dlakave noge naslikana je velika vagina koja podsjeća na procvali cvijet, a oko nje šarenim slovima ispisane su dvije riječi: “Moj svemir”.
Autorica murala koji sasvim sigurno ne promakne nijednom gostu caffe bara i galerije nedaleko od Botaničkog vrta je Nastja Kljaić (32).
Djeluje pod umjetničkim imenom Artikal, uglavnom baveći se street artom (uličnom umjetnošću). Inspiraciju za ime pronašla je u stihu TBF-a “Ja san šareni artikal, karton i plastika” iz pjesme koja cinično progovara o konzumerizmu, temi kojom se i sama često bavi. Zidovi Botaničara puni su njenih šarenih radova sve do rujna, a ovo joj je prva izložba, u kojoj jednostavnim grafičkim oblicima želi prikazati kako izgleda njen svemir.
Odgajana na bajkama
Nastja je rođena u Zagrebu, ali ona se predstavlja kao žena rusko-srpskih korijena odgajana na ruskim bajkama i crtanim filmovima. Završila je srednju obrtničku školu, fotografski smjer, i Grafičku školu u Zagrebu, smjer grafička priprema. Zaljubljenica je u crtanje i street art kulturu, a najviše interesa pokazuje u ilustraciji i grafičkom crtežu, gdje pronalazi svoj stil, a njenim radom dominiraju teme neodvojive od njezina identiteta: žene radnice s višegodišnjim iskustvom konobarenja i žene umjetnice. Ilustracijom nas duhovito i pomalo cinično uvodi u svoj svijet i traži da preispitamo svoj.
Od zida do zida
- Sve moje emocije najbolje izlaze na papir, kroz olovku, tako se najbolje izražavam. Zato bih ponekad radije hodala uokolo sa svojim crtežima umjesto da pričam. Crtala sam kao dijete, ali u posljednje tri godine u meni se nešto prelomilo i počela sam intenzivno crtati. Prvo sam počela svoje radove lijepiti po ulicama, a sada sjednem na svoj bicikl, uzmem kantice, boje i krenem slikati po gradu - opisuje Nastja kako su nastali njeni murali ispod nadvožnjaka prema Novom Zagrebu, prema nasipu kod Lidla, na Savskoj, u staroj tvornici ulja na Branimirovoj...
Kako je napisala u najavi Nastjine izložbe doc. dr. sc. Karla Lebhaft, “Nastja koristeći ilustraciju i tehniku kolaža kao nadopunu svog likovnog i grafičkog obrazovanja, konfrontira nas s vlastitim identitetom, društvenim stereotipima, te dominantnim estetskim i etičkim vrijednostima”.
Uistinu, da, na njene radove ne ostajete indiferentni.
Kako je odrasla uz majku Ruskinju, također umjetnicu slikaricu, ruski joj je drugi jezik. Zato se često u svojim radovima poigra porukama na ćirilici.
- To je nešto čime sam ja okružena cijeli život. Priznajem, ljudi znaju malo žešće reagirati na to, ali meni je to jednostavno prekrasno slovo. Svi bismo se skupa trebali malo više osloboditi - smatra Nastja.
- Osim vagine, često crtam srce, po meni najvažniji organ, kojim definitivno najviše baratam. To je moj logo, moj zaštitni znak. Ovdje je predstavljen i jedan dio izložbe koji opisuje moju preobrazbu, vraćanje prirodnom stanju tijela. Dakle, ja sam u jednom životnom trenutku samo odlučila prestati uklanjati dlake s tijela, samo sam se prepustila. Isto tako, ne koristim šminku. Kod mene je to došlo sasvim prirodno i to mi je svojevrsni eksperiment preko kojeg iskušavam svoje granice - govori Nastja.
Te tvoje dlake
- Frendovi su već počeli kužiti što radim, prestali su govoriti: “Joj, te tvoje dlake!” Ista je stvar i s crtanjem vagina. Jedna mi je prijateljica jednom rekla, odabrala si teži put, a ja sam joj na to odgovorila da ja to tako osjećam. Biti svoj ponekad jest teško, netko će uvijek negodovati, ali ja se nadam da svojim radom potičem žene umjetnice da budu hrabre - govori Nastja, koja crtajući reflektira interes i senzibilitet za marginalizirane skupine u hrvatskom društvu. Čest motiv njenih radova su vagine, koje, tvrdi, crta u znak podrške svim ženama, bez obzira na seksualnu orijentaciju.
- Crtam primjerice i žensku menstruaciju jer želim da to prestane biti tabu, to je normalna pojava koje se ne bismo trebale sramiti, kao što često činimo - objašnjava.
Do sada je surađivala s udrugama Zmag i Zbeletron, Vox Feminae, Zagreb Prideom, Međunarodnim festivalom suvremenog kazališta Zadar snova, a s umjetnicom Tinom Keserović radi na projektu nadin.artikal.
Njih dvije imaju i simpatičnu parolu: “Drugarice Jugoslavenke, H&M noćas mora pasti!”
- Ozbiljan je problem i perverzija kada tvrtka poput H&M-a printa majice s porukom poput “Power to the girls”, dok se, prema izvještaju udruženja Asia Floor Wage Alliance iz 2016. godine, njihov ogroman profit temelji upravo na eksploataciji ženske i dječje radne snage - objašnjava Nastja.