Zašto sam snimio samoubojstvo supruge? Da se suočim s realnošću

U stvari sam već zaboravio na zagrebačke fotografije koje sam snimio sredinom devedesetih, njihovo mi je otkriće bilo poput novog svijeta. Nakon što je prošlo 18 godina, osjećam da je riječ o dokumentima jednog vremena i to je ona priča o fotografiji koja me zanima, fotografija kao povijesni dokument, priča Seiichi Furuya čija je izložba otvorena u galeriji Greta u Ilici.

Kada je ovaj japanski fotograf posljednji put bio u Zagrebu, 1995., uokolo je još trajao rat, no iz motiva koje je tada bilježio to se teško naslućuje; snima prolaznike u gradu, dječaka u navijačkom dresu nogometne reprezentacije, gospođe na Dolcu...

Sjedimo u Kroli, s nama je i zagrebački fotograf Petar Dabac, nećak velikog Toše, Furuyin dobar prijatelj. Relativno je rano jutro, no tamo su mnogi ravnat...