Jučerašnje pisanje o Vjenceslavu Novaku (1859. – 1905.), jednom od očeva hrvatskog realizma, otvorilo mi je nov asocijativni niz: Česi. Bogata je njima hrvatska književnost. Novak eto bijaše po ocu Čeh, a očeve češke imahu Milutin Cihlar Nehajev, Jagoda Truhelka, dakako i njezin brat Ćiro, glasovit profesor i prosvjetitelj. Vukao je daleko češko podrijetlo i August Šenoa, čiji izvorni oblik prezimena glasi Šejnoha.
Veličanstveni kanon češke književnosti 20. stoljeća u nas je relativno nepoznat, pa tako nikad nitko nije preveo izvanrednu dramu Karela Čapeka (1890.- 1938.) “Bijela bolest” (Bílá nemoc). Tročinku je napisao 1937., u doba već nabujale nacističke agresije, za Narodno kazalištu u Pragu, gdje je i praizvedena. Posljednja je Čapekova drama. Umro je sljedeć...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....