Georges Devereux, francuski učenjak, daje u "Ogledima iz opće entopsihijatrije" (Gallimard, 1977.) plastičnu definiciju psihopata u fabuli o ženi kojoj takva osoba ukrade vjenčani prsten: "Psihopat je savršeno svjestan 'sentimentalne precijenjenosti' koju predmet posjeduje za svoju vlasnicu. Umjesto da ga rastopi, on će dakle pokušati iznuditi od svoje žrtve otkupninu koju će izračunati prema stvarnoj vrijednosti zlata, ali također i naročito na temelju sentimentalne vrijednosti koju prsten ima za svoju vlasnicu – za 'budalu'. Ukratko, psihopat sebe vidi kao 'realista' u svijetu nastanjenom 'budalama'."
Svaka kultura proizvodi vlastite inačice psihopata, Devereux objašnjava: "Doista, psihopat je često specijalist u umijeću korištenja tuđih odanosti prema kulturnim vrijednostima. Njegova je 'pljačkaška' vještina posljedica sklonosti da pristupa s namjerama manipulacije i zainteresiranim i ciničko hladnim načinom onome što je drugome najdraže."
Kad koje društvo prihvati psihopatiju kao kulturnu normu, tad i ljudi postaju tek eto "sentimentalne vrijednosti". Kad god čujete da tko zagovara "ležerniji" pristup ovoj pandemiji, budući da od nje umiru gotovo isključivo starci, te se zbog njih ne isplati prenaprezati zdravstveni sustav i zaustavljati aktivnosti cijelog društva, taj nastoji uvesti psihopatsko kao normu: jedino će "budale" žrtvovati sve resurse da spase one koji su ionako "teret" i čija je "stvarna vrijednost" za društvo zapravo sentimentalna.
Odluka švedskih zdravstvenih vlasti da ne liječe kovidaše starije od osamdeset godina, premda imaju za to i liječnika i resursa, jeziv jest primjer usvajanja psihopatske norme. Švedsko društvo bori se za napredak tako što samo sebi oduzima "sentimentalne vrijednosti". Njih nikakav "psihopat", kradljivac prstenja ili virus, ne može ucijeniti, budući da računaju na isti način kao i on: prsten ionako vrijedi trećinu mjesečne plaće, a starac bi ionako umro već vjerojatno ove godine.
Švedski političari, liječnici, novinari, građani, pročitao sam ovih dana dvadesetak članaka, u velikoj većini ponosni su na svoj "drugačiji" pristup pandemiji, za koji tvrde da je jedinstven u svijetu i da funkcionira. Funkcionira pak tako, tvrde bližnji umrlih, da starci umiru po stanovima, gušeći se, a liječnička je preporuka – da im odškrinu prozor i puste svjež zrak.
Takav pristup, u jednoj od najbogatijih država svijeta, donijet će znatne materijalne dobitke i smanjiti potencijalne gubitke: liječnici se mogu baviti drugim bolestima, bolnice nisu pretrpane, kafići ne prestaju raditi, restorani su otvoreni, mladež je na svježem zraku, djeca u školama, ptice na granama, Sunce na nebu, Švedska najpametnija na svijetu, a još će na koncu ne jedino kupiti, tri-četiri nova prstena, negoli i zauvijek otjerati psihopata, naime virus.
A mi ostali, i naša društva, mi smo "budale".