Došao u Zagreb, od Karlovca do Lučkog potpuno prazna autocesta. Grad je ozbiljno ranjen, centar je poput starca kojega je trknuo auto. Kao, nije strašno, a sve mu se kosti stresle i mnoge napukle.
Od Maksimira do Črnomerca pločnici napola prohodni, svakih stotinu metara ograđeni policijskim trakama. Kao za uviđaj. Kao da su se zbile stotine zločina. Kao da je svako to mjesto pozornica jednog ubojstva. I jest. Dogodio se urbicid.
Pogriješio sam prije koji dan napisavši da će se Zagreb brže oporaviti od ovoga negoli od potresa iz 1880., kad je stao na noge tek poslije četvrt stoljeća. Vozim pustim Zelenim valom u smjeru istoka, ne skrećem više pogled. Nema ulice koja nije stradala. Pretpostavljam da su stotine zgrada u toliko lošem stanju da će se morati rušiti. Naoko izgledaju dobr...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....