O Augustu Šenoi, žrtvi neizravnoj zagrebačkog potresa iz 1880., pisao sam jučer, prisjetivši se koliki je gubitak njegova smrt donijela hrvatskoj književnosti. Ostali smo uskraćeni za 40-ak romana i novela, koje je taj radnik nad radnicima već bio započeo.
No taj se gubitak (uostalom, in potentia) ne može usporediti s onime što ga je našoj pisanoj riječi kroz stoljeća prouzročio potres u Dubrovačkoj Republici godine 1667.
Dana 6. travnja poslije osam sati ujutro zatreslo se tlo kratko, kao i sad u Zagrebu, koliko je potrebno da izgovoriš, kako je posvjedočio jedan franjevac, “Muka našega Gospodina Isusa Krista”. Mora da je zemlja grmjela, s okomitih padina Srđa valjale su se prema gradu goleme stijene. Oko dvije tisuće ljudi poginulo je među zidinama i još oko tisuću u oko...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....