O Augustu Šenoi, žrtvi neizravnoj zagrebačkog potresa iz 1880., pisao sam jučer, prisjetivši se koliki je gubitak njegova smrt donijela hrvatskoj književnosti. Ostali smo uskraćeni za 40-ak romana i novela, koje je taj radnik nad radnicima već bio započeo.
No taj se gubitak (uostalom, in potentia) ne može usporediti s onime što ga je našoj pisanoj riječi kroz stoljeća prouzročio potres u Dubrovačkoj Republici godine 1667.
Dana 6. travnja poslije osam sati ujutro zatreslo se tlo kratko, kao i sad u Zagrebu, koliko je potrebno da izgovoriš, kako je posvjedočio jedan franjevac, “Muka našega Gospodina Isusa Krista”. Mora da je zemlja grmjela, s okomitih padina Srđa valjale su se prema gradu goleme stijene. Oko dvije tisuće ljudi poginulo je među zidinama i još oko tisuću u okolici. Dvadeset dana harali su požari, a prizori bijahu mučni: mrtva tijela posvuda, napuštena djeca, sluge pljačkaju gospare, tko može bježi izvan zidina.
U tih mjesec dana kaosa stradala je golema masa knjiga i dokumenata. Primjerice, zato danas nemamo eto ni jedno djelo Marina Držića sačuvano u cijelosti. Ni jedno. Kolike stotine i tisuće primjeraka pjesama, epova, drama i komedija jest tad izgorjelo, nikad nećemo doznati. Što nije uništila trešnja, uništila je pljačka, što nije uništila pljačka, uništio je požar, a što nije uništio požar, uništila je kiša.
Ta se golema tragedija može usporediti jedino s onom, koja je nastupila svega četiri godine poslije.
Tad su u Bečkom Novom Mestu pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, organizatori neuspjele urote hrvatskog i ugarskog plemstva protiv apsolutističke politike Habsbu-rgovaca.
Prije smaknuća lišeni su plemstva i država im je zaplijenila imanja. U praksi je to značilo da su gotovo svi njihovi dvorci do temelja opljačkani i popaljeni. Vlastela, kmetovi, slobodnjaci, djeca i odrasli, tjednima su i mjesecima razvlačili garderobe, opijali se vinom, palili biblioteke. Povijest obje velikaške obitelji i povijest Hrvatske otišli su u dim.Među njima, poharan je i dvorac Bosiljevo, koji sam prije ove blokade obišao da se makar nakratko maknem iz grada. Nekoć je bio vrlo luksuzan i krasila ga je dragocjena biblioteka. Nije ostalo ništa. Dvorac, koji je i u socijalizmu bio u nekakvoj funkciji, danas je tek ruševina.