ZAGREB - U umjetnosti postoji nešto što je gotovo poput pravila - a to je da ona ne nalikuje na ljude koji je kreiraju. Autori toplih ljudskih priča nerijetko su hulje, briljantni humoristi privatno su često neduhoviti, a ideologija djela i ideologija osobe koja ga je proizvela nerijetko su u potpunoj kontradikciji.
U hrvatskoj kulturi nema boljeg primjera za tu tvrdnju od filmova Tomislava Radića.
Osobni svjetonazor
Jedan od klasika hrvatskog modernizma, autor ključnog hrvatskog filma sedamdesetih “Živa istina” (1972), Tomislav Radić tijekom posljednja je dva desetljeća bio kruti nacionalist. Kao urednik dramskog programa HTV-a proizvodio je budalaštine poput “Olujne tišine”, a njegov osobni svjetonazor nije se previše razlikovao od tipičnog domaćeg malograđanskog, pseudopatri...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....