20 je godina nakon bombaških napada na London: ‘Bilo je to poput otvaranja vrata pakla‘

"Netflix je napokon napravio odličan, ozbiljan dokumentarac", stoji u naslovu Guardianove recenzije četverodijelnog dokumentarnog serijala "Napad na London: Lov na bombaše od 7. 7." (Attack on London: Hunting the 7/7 Bombers).

"...ta detaljna serija razjašnjava inicijalne napade na londonski prometni sustav koji su ubili 52 ljudi i ozlijedili više od 700, a potom slijedi grozničavi mjesec zbog neuspješnih bombaških napada 21. srpnja, a zatim, narednog dana, i policijsko pucanje u nevinog Jeana Charlesa de Menezesa", rezimira The Guardian. Osim napada 7. srpnja 2005., pokušaja bombaških napada, 21. srpnja, te policijske pogreške koja je oduzela nevini život, dokumentarac obrađuje i potragu za odgovornima.

Kao što nas i sâm naziv dokumentarne serije podsjeća, četiri bombaša samoubojica teroristički napad diljem Londona izveli su 7. srpnja. Tri bombe detonirane su u blizini stanica podzemne željeznice, a četvrta je eksplodirala u busu.

"Bilo je to poput otvaranja vrata pakla", prisjeća se preživjeli svjedok napada Dan Biddle, čije se svjedočanstvo, poput onoga obitelji žrtava, bivše direktorice MI5 Elize Manningham-Buller te bivšeg premijera Tonyja Blaira, može čuti u spomenutoj seriji.

Četvorica napadača u napadima su izgubila život, a policija se posvetila potrazi za njihovim identitetima. Ozbiljni napredak u istrazi označio je pronalazak snimke na kojoj se vide četiri muškarca s masivnim ruksacima. Snimka je muškarce povezala s Lutonom (51,5 km sjeverno od postaje King‘s Cross, u blizini jedne od eksplozija). Blizu postaje lociran je i njihov automobil Nissan Micra, u kojem su pronađene male eksplozivne naprave iz kućne radinosti.

Osamnaestogodišnji osumnjičenik Hasib Hussain, koji je s obitelji živio u Leedsu, u iznajmljenom je prostoru držao materijale za izradu eksploziva. U kući su pronađeni otisci te podaci mobilnog telefona, zahvaljujući kojima su identificirani svi bombaši: Hussain, Mohammad Sidique Khan, Shehzad Tanweer i Jermaine Lindsay.

Policijskom istragom pokušalo se utvrditi kako su pojedinci, koji su rođeni i odgojeni u Velikoj Britaniji, "radikalizirani u ubojice".

"U ratu smo, i ja sam vojnik. Sada ćete i vi iskusiti stvarnost ove situacije", zabilježene su na jednoj videosnimci Khanove riječi.

Dokumentarac u pitanje dovodi i učinkovitost MI5, službe za unutarnju sigurnost Ujedinjenog Kraljevstva. Dvojica terorista, tvrdi serijal, toj su službi bili otprije poznati, no ne i dovoljno prioritetni da bi ih se intenzivno pratilo. Da su ih prioretizirali, možda bi, piše Time, znali da je dvojac 2004. godine otputovao u Pakistan kako bi sudjelovao u obuci terorističke organizacije al-Qa‘ide.

Fatalna pogreška

Dva tjedna nakon tih napada, uslijedila su još četiri bombaška napada koji su, srećom, bili neuspješni. Ozlijeđenih nije bilo. Preživjeli su, dakle, i napadači, za kojima je otpočela potjera.

Ovaj put napredak u istrazi osigurao je dokaz o članstvu u teretani, pronađen na mjestu eksplozije. Članstvo je pripadalo Hussainu Osmanu. Policija je pronašla njegovu adresu, i njegov je dom stavljen pod intenzivni nadzor. No, ubrzo su uslijedili događaji koji su doveli do tragične smrti nevinog civila - Brazilca Jean Charlesa de Menezesa, kojeg je policija pogrešno osumnjičila. Kako piše The Guardian, nakon što se muškarac ukrcao u vagon podzemne željeznice, u njega su upali naoružani policajci te ga sedam puta izrešetali, što je prouzročilo mladićevu smrt.

Nakon fatalne pogreške, potraga za četvoricom osumnjičenika se nastavila. Istražiteljima je ponestalo drugih opcija pa su, iako su time mogli upozoriti napadače, njihove fotografije morali javno objaviti. Osim toga, istražitelji su pratili i nekoliko komunikacijskih naprava, uključujući mobitele; za jedan se sumnjalo da pripada Hussainu Osmanu. Zahvaljujući tome, otkriveno je da je Osman, koristeći lažnu putovnicu, otputovao u Pariz. Budući da je napustio London, telefon je prestao raditi.

Policija je, 23. srpnja, primila poziv čovjeka koji je tvrdio da je njegov sin na jednoj od objavljenih fotografija. Tako je identificiran Muktar Said. Sljedećeg dana stigao je novi poziv - upravitelj zgrade identificirao je stanara Yassina Omara. Omanova kuhinja, otkriveno je, korištena je za izradu eksploziva.

Vlasnik stana, 26. srpnja, policiji je javio da se Omar nalazi u Birminghamu. Videonadzor je otkrio da je putovao u burki. Policija ga je pronašla u kadi s velikim ruksakom. Srećom, nije se radilo o eksplozivu, i policija ga je uhitila.

Zahvaljujući još jednom pozivu, razotkriven je Ramzi Mohammed. Osim potonjeg, u pretresu je pronađen i Said. Naposljetku je pronađen i Osman. Kako je imao rođake u Italiji, u svoj je mobitel ubacio talijansku SIM karticu te je lociran. U roku od osam dana četvorica bombaša bila su u pritvoru.

Ipak, ubojstvo Jean Charles de Menezesa podiglo je veliki bijes. Policija ga je, piše Time, isprva prikazala kao nekoga tko se opirao i odbio pokoriti, no svjedočanstvo policijskog službenika koji je upucao de Menezesa (njegov identitet nije otkriven) tu teoriju pobija. Ono pobija i izvještaj da je de Menezes preskočio ulaznu barijeru. Na postaju je došao normalnim putem, a barijeru je preskočila policija.

Istražna porota odbila je policijsku tvrdnju da je pucanje u de Menezesa bilo zakonito. Nijedan pojedinačni službenik nije kažnjeno gonjen niti smatran odgovornim za pucanje. 2007. godine Metropolitanska policija proglašena je krivom za kršenje zakona vezanih za zdravlje i sigurnost te ugrožavanje građana. Novčana kazna iznosila je 175.000 funti.

Bombaši odgovorni za napade 21. srpnja osuđeni su za urotu za ubojstvo. Svaki je osuđen na minimalno četrdeset godina zatvora.