Kad se početkom devedesetih Hrvatska našla izložena agresiji, u javnosti se izgradio manje ili više utemeljeni mit da zemlja usporedno mora voditi dva rata. Prvi od ta dva rata bio je, naravno, onaj pravi, stvarni, fizički, u kojem se otkidaju komadići teritorija, a ljudi ginu. Drugi je rat onaj propagandni. Cilj tog rata je bio, kako je tada glasila formulacija, svijetu reći "istinu o Hrvatskoj".
Pritom je ključnu ulogu u tome trebao imati film. Hrvatskoj je trebao film koji će "svijetu iznijeti istinu o Hrvatskoj".
Kako je to završilo, znamo. Tijekom sljedećih desetak godina u Hrvatskoj je snimljena sva sila užasno loših ratnih filmova koji i do danas kod građana i profesionalaca pobuđuju smjesu poruge i susramlja. Umjesto kompetentnih žanrovskih filmova s odrješitim junacima i...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....