Ima 27 godina, i već je ogromne novce potrošio na djevojke koje unajmljuje: ‘Želim nekoga koga mogu kontrolirati‘

T je dvadesetsedmogodišnji Birtanac. Ima dobar posao, no tijekom proteklih osam godina potrošio je 50 000 funti na unajmljivanje djevojaka za vezu. "Od samog početka bio je nevjerojatno otvoren u vezi toga da želi potpuno podređenu ženu koju može kontrolirati. Nije čak ni znao da je to što govori uvredljivo". Tridesetpetogodišnji Ben Zand o njemu je snimio dokumentarac "Incels Who Rent Girlfriends". Kroz svoju neovisnu produkcijsku kompaniju Zandland, Zand je snimio filmove o ‘incelima‘, QAnonu te ‘looksmaxxingu‘. Kako piše The Guardian, Zand logiku ‘manosfere‘ shvaća ozbiljno, no u njoj raspoznaje "mizogini, neofašistički napoj".

U Zandovu filmu T nosi masku, a izmijenjen mu je i glas, no oko svojih želja je, kaže Zand, potpuno otvoren: želi djevojku koja uvijek kaže ‘da‘.

"Neke unajmljene djevojke stvarno ti se mogu svidjeti. Meni jesu, ponekad, i onda su samo nestale. I to je bilo grozno. Jednostavno je prestala stvarati ‘iskustvo imanja cure‘ i nikad nisam saznao zašto", otkrio je T dodavši da "s unajmljenim djevojkama nikad ne znaš glume li ili to stvarno misle. To zna biti prilično zbunjujuće i stresno".

Zand priznaje da je očekivao da će to biti priča o seksu, no susreo se s nečim puno mračnijim.

T procjenjuje da je 80% njegovih interakcija bilo preko interneta, a samo 20% u stvarnom životu. Eksperimentirao je i s AI djevojkom: "Pitao sam se bi li mi to pomoglo da se uhvatim u koštac sa svojim osjećajima usamljenosti i potrebom za društvom. Ali – nemoj se smijati – htio sam djevojku i zbog seksualnog aspekta". Je li seks dostupan, kod unajmljenih djevojaka iz stvarnog života ovisi od slučaja do slučaja. Ponekad jest, ponekad nije, "ali te veze ne traju baš dugo".

Online djevojku mogao bi unajmiti na tjedan ili mjesec dana, dok "u stvarnom životu, kako je to puno interaktivnije, ne bi imao vremena za cijeli tjedan pa bi vjerojatnije unajmio na dan ili dva". Radili bi uobičajene stvari: otišli bi na ručak, vratili se u njen dom, pogledali film.

T, koji je angažirao i seksualne radnice, kaže da je to "valjda, ako na to gledaš kroz različite razine, tako da imaš pravu partnericu, koja je očito najviša razina. A na dnu imaš seksualnu radnicu, za koju apsolutno znaš da to radi samo zbog novca. U sredini je unajmljena djevojka, za koju ponekad nisi potpuno siguran".

Jasno je, nastavlja The Guardian, da T zapravo želi djevojku bez ikakve autonomije.

Unajmljivanje djevojke opisuje kao "kad si na odmoru: one su uvijek sretne, uvijek dobro raspoložene".

Spominje i problem s online najmom sa sjedištem u SAD-u ili Aziji jer zbog vremenske zone ne odgovaraju dovoljno brzo. Zandu izravno potvrđuje da želi djevojku koja nikad ne kaže ‘ne‘. Njegove zahtjeve otkriva i situacija u kojoj Zand dovodi tri žene iz stvarnog života kako bi razgovarale s T-jem te bi se otkrilo zašto mu stvarna partnerica izmiče.

Kako T ustvrdi da želi da mu djevojke odgovore odmah, jedna ga žena upita: "A što ako je zauzeta?" On joj tada odgovara: "Pa, u razumnim granicama. Možda treba otići na WC ili popiti gutljaj vode".

Žena u njegovoj fantaziji, piše The Guardian, nije ništa složenija od lutke Tiny Tears koja plače; u nju uliješ vodu i voda izađe, i to je sve čime ona upravlja.

Kada mu Zand predstavi jednu od žena, T joj gestikulacijom poruči da sjedne na njegovo koljeno. Od spomenute tri žene s kojima razgovara, dvije odluče sjesti na mjesto na kauču koje je najdalje od T-ja.

Promjena perspektive

Osim od žena u ‘manosferi‘ postoje i očekivanja od muškaraca, objašnjava .

"Mnogi dečki u takvim prostorima imaju kriterije za ono što smatraju prihvatljivim muškarcem: netko tko je viši od 188 cm, izgleda na određeni način, ima određenu količinu novca. Jedna stvar koju mi ​​je T ponovio nekoliko puta je da je zbunjen jer ispunjava sve te kriterije - visok je 182 cm ili gotovo toliko; ima dobar posao, dobro je plaćen i ne može shvatiti zašto ne dobiva ono što zaslužuje. ‘Zašto ja nemam pristup djevojkama‘?", pojašnjava Zand upozoravajući na postojanje subreddita i Discord foruma, gdje ljudi sa sličnim problemima uvjeravaju jedni druge u ideje od kojih su razvili cijelu ‘znanost‘.

Kako piše The Guardian, oni misle da ako zadovoljavaju određene mjere, odgovaraju određenim zahtjevima, zarade pravu količinu novca, nešto će se otključati i sve biti u redu.

T je prvu djevojku u stvarnom životu našao prošle godine. Uspoređujući stvarnu djevojku s unajmljenom, T zamjećuje kako je kod hodanja sa stvarnom djevojkom "jedna od lijepih i iznenađujućih stvari" to što ona ima svoju obitelj i prijatelje i ti postaješ dio njenog života.

"Moja djevojka imala je nećaka koji je imao oko tri godine. Slala bi mi stvari vezane za sretno obiteljsko vrijeme, a unajmljena djevojka to ne bi činila", kaže T, kojeg je djevojka ostavila jer je bio suviše kontrolirajuć.

Prava djevojka vjerojatno je ipak, smatra T, u njemu potaknula promjenu perspektive te je doprinijela njegovoj odluci da prestane unajmljivati djevojke. No, ključnu ulogu u toj promjeni odigrao je, tvrdi, dokumentarac.

"Ne vjerujem da bih bez dokumentarca imao snage ili hrabrosti za taj korak", priznaje T, dok Zand zaključuje:

"Mislim da činjenica da se došao naći s nama pokazuje da se on može iskupiti.Vrlo su rijetki od ljudi koje susrećem to nisu. Općenito mi se ne sviđa ta ideja, ali, također, način na koji objašnjavaju kako je biti na njihovom mjestu, često zvuči kao da znaju da imaju problem koji ne bi poželjeli drugima".