Anikó i Laci do 2013. su živjeli teškim životom, obilježenim brojnim traumama nastalim, prije svega, zbog neimaštine. Međutim, bili su sretni, a život im je bio ispunjen međusobnim razumijevanjem i maštanjem o dalekim putovanjima.
Te 2013. godine osmjehnula im se odjednom sreća, kada je Laci osvojio skoro dva milijuna eura na lutriji. Život im se naprasito promijenio iz temelja. Anikó se htjela posvetiti poduzetništvu te krenuti u različita ulaganja, a Laci više nije morao raditi te je potencijalno mogao ostvariti svoje snove o putovanjima i otkrivanju svijeta.
No, suprotno poimanje materijalnog obilja njihov skladan odnos dovelo je u kušnju, a par se polako počeo razdvajati. Je li njihov brak mogao izdržati teret iznenadnog bogatstva?, pitanje je koje postavlja dokumentarni film scenarista, redatelja i direktora fotografije Mátyása Kálmána "U posjetu Fortuni", koji se danas prikazuje 18.35 na Drugom programu HTV-a.
Kako je navedeno u tekstu koji je, nakon iznenadnog dobitka Lászla Andrascheka, 2014. godine o njemu napisao The Guardian, Mađar je čak sedam godina živio u centru za beskućnike pa je, kada se iznenada obogatio, dio novca donirao tome hostelu.
"Dok sam biciklirao doma, pomislio sam: ‘Gotovo je. Ne trebam više razmišljati o tome otkud ću posuditi novac da bih otplatio dugove. Moj je život bio konstantna borba krpanja rupa, što sam mogao izvesti samo stvaranjem novih rupa", rekao je Andraschek, koji je na lutriji osvojio iznos od gotovo 2 milijuna eura.
"Kada je László došao kući i počeo plesati po sobi, prvo sam pomislila da je ponovno počeo piti. Ali kada sam vidjela kako zove Lutriju i čula kako mu čestitaju, shvatila sam da ipak nije poludio.", prisjetila se Anikó.
Andraschek, najmlađi od sedmero djece, počeo je piti u ranim tridesetima. Dok su se ostala braća već odselila iz obitelji, on je sve svoje plaće zapio. Radio je, s prekidima, te živio, kako kaže, kao tipični alkoholičar. I to mu se činilo u redu. Kako bi ga navela da se promijeni, braća su njihovoj majci sugerirala da ga izbaci iz kuće. I tako je postao beskućnik.
"S 31 godinom ostao sam bez ičega i pokušao si oduzeti život, ali uže je puklo. Nekoliko dana kasnije probudio sam se u jarku s ozeblinama, zbog čega su mi morali amputirati stopalo. Čak ni gubitak stopala nije me naveo da promijenim svoje ponašanje jer sam krivnju svaljivao na sve oko sebe – na svakoga osim na samoga sebe", priznao je László
Trenutak otrežnjenja nastupio je 1995. godine kada se, kao i svake godine, na Majčin dan, uputio u posjet majci. No, probudio se na željezničkoj postaji, bez ‘prebijene pare‘ i shvatio da potpuno mokar, i to ne samo od kiše. Tog mjeseca započeo je liječenje. Nakon dvije i pol godine trijeznosti, ponovno je pokleknuo.
S druge strane, Anikó je patila od paničnihi napada, što ju je prikovalo za stan.
"25 godina se nisam pomaknula", ispričala je Anikó, koja je supruga upoznala 1999., preko socijalne radnice.
Prvih deset godina braka László se mučio s ovisnosti, a bračnom paru novca je uvijek nedostajalo.
U trenutku kada se kolo sreće okrenulo u njihovu korist, Andrascheki su s režijama kasnili čak godinu dana. Komunalna poduzeća pripremala su ovršitelje, a par je imao nekoliko bankovnih kredita. Voda je jedva kapala iz slavina, a opskrbu strujom i plinom povremeno bi im obustavljali.
Kada su napokon doživjeli financijsko blagostanje, par je, stoga, bio svjestan izazova s kojima se suočavaju beskućnici.
"...dok god ne postoji sigurnosna mreža za ljude, nema smisla globiti ih jer su na ulici; to nije njihov izbor", izjasnila se Anikó, dok je László ispričao kako je, otkad je postao beskućnik, život izgubio niz ljudi. Neki su se smrznuti, dok je neke, koji su bili pod utjecajem alkohola, udario auto.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....