‘Bio sam jedini gledatelj u kinu u Zagrebu na ovom filmu. Nevjerojatno, pa odličan je‘

Ovaj put nije bilo zabune, u osam uvečer u CineStaru u Branimir centru bio sam jedini gledatelj na projekciji filma "Čovjek koji se smanjuje". Inače sam povremeno pomislio da je to slučaj, ali kad bi se upalila svjetla po završetku filma, otkrio bih da je u kinu bilo još nekoliko posjetitelja. Sada nije bilo dvojbi, bio sam sam, pa sam pitao biljetera je li se to dosad već dogodilo. "Kako da ne", odgovorio mi je, "vrlo često dođe samo jedan gledatelj i samo nekim čudom film drže na repertoaru". "Šteta", rekao sam, "film je odličan i zbilja nije zaslužio takvu sudbinu".

"Čovjek koji se smanjuje" je francusko-belgijska koprodukcija i nova verzija američkog B-klasika "Nevjerojatni čovjek koji se smanjuje" Jacka Arnolda iz 1957. Francuski oskarovac Jean Dujardin inicirao je projekt, jer mu se originalni film iznimno sviđao, a odabrao je i redatelja Jana Kounena s kojim je često surađivao. Za europske standarde film baš nije bio jeftin, koštao je 20 milijuna eura, no ti su potrošeni uglavnom na specijalne efekte. Junak se - ime mu je Paul i bavi se konstrukcijom brodica - nakon jednog naizgled rutinskog kupanja u moru počne bezrazložno smanjivati i to do sićušnih razmjera. Njegova obitelj, supruga i kći, smatraju da je netragom nestao i odluče prodati njihovu lijepu kuću uz more, iako je on zaglavio u podrumu i pokušava na razne načine ukazati na svoje postojanje.

Arnoldov film je bio crno-bijeli, to se moglo snimiti s puno manjim budžetom, dok si je Kounen mogao priuštiti fotografiju u boji, koja je zbilja prekrasna, a osobito se spretno poigravao s predimenzioniranim maketama, svjedočanstvu da je protagonist poput male igračke, koji strahuje od kućne mačke, a pogotovo od pauka i to onog kojeg je odbijao zatući dok je bio normalne veličine. To je inače ključna razlika između nove i stare verzije. U potonjoj junak se oboruža iglom i ubije strašnog insekta, dok bi se to danas smatralo nepriličnim. Moderni junak strahuje da će ga pauk raskomadati, ali taj se u zadnji trenutak sjetio da mu je potomak ostao bez zaštite i vraća se u svoju mrežu. Minijaturni Paul se pak pomirio s time da za minijaturna stvorenja poput njega ima mjesta na svijetu, a obitelj, pogotovo kći Mia (Daphné Richard), ostat će mu samo lijepa uspomena.