Tijekom više od dva desetljeća rada HTV-ova urednica Jasmina Božinovska Živalj ostavila je neizbrisiv trag na dramski program javne televizije. Na špicama serija "Bitange i princeze", "Odmori se, zaslužio si", "Stipe u gostima", ‘Ko te šiša", "Na terapiji", "Tužni bogataš", "Zakon", "Šutnja", "Mrkomir I.", ma teško ih je sve i pobrojati, zauvijek će se nalaziti njezino ime, kao vječni dokaz njezina doprinosa hrvatskoj televizijskoj povijesti. Onako diskretna napomena, damska, odmjerena, povučena, baš kao što je to bila Božinovska Živalj koja je preminula tako prerano, 23. lipnja u 68. godini. Obožavala je stajati iza kamera, nikad ispred. I samo fotografiranje joj je bila muka, pa u svojoj privatnoj arhivi gotovo nikad nije imala što za pridodati na novinarske tekstove Nije voljela ni pričati o sebi, makar su joj priče bile zlata vrijedne, no pristajala bi na to kada je bilo povoda, tek o projektima na kojima radi. No tada, prije četiri godine, stigao je povod. Posve zasluženo Jasmina Božinovska Živalj primila je najvišu nagradu HRT-a "Ivan Šibl" za životno djelo, što je ujedno i najveća čast koju vam može odati HRT. U tom trenutku bila je v. d. urednice Programskog odjela Drama Hrvatske radiotelevizije i nazvala je to neočekivanim priznanjem i krunom karijere, premda je dulje od dva desetljeća sudjelovala u realizaciji i pokretanju domaćih serija i filmova, kako u samostalnoj produkciji HRT-a tako i u suradnji s nezavisnim producentskim kućama, a prije toga 15 je godina vrlo uspješno radila u Dokumentarnom programu. No bilo je to u skladu s njezinim karakterom, jer onako na van uvijek je bila skromna, iako bi pucala od ponosa kada bi neki od njezinih projekata doživio velik uspjeh.
‘Vrijeme nosi svoje‘
Božinovska Živalj na HRT je stigla 1984. i od tada sudjelovala u stvarno impozantnom broju projekata kao urednica, scenaristica i redateljica (završila je Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu) te osvojila niz nagrada za njih. I to ne samo potpisujući filmove i serije po kojima je danas najpoznatija, već je 1998. ovjenčana HND-ovim priznanjem Marija Jurić Zagorka za najbolji intervju u elektroničkim medijima za dokumentarni film "Neubrojivi" iz serijala SOS, koji je čak konkurirao za prestižnu nagradu Emmy.
- Teško je izdvojiti neki projekt. Svako vrijeme je nosilo svoje izazove, uspone i padove. Sa svakim projektom bih nešto novo naučila, savladala, postigla, zadovoljila neku autorsku znatiželju. Radne godine provedena na HRT-u moram, ipak, podijeliti na dva dijela, onaj autorski i onaj urednički. Prvi je više vezan uz Dokumentarni program i serijale poput serijala "Zločinstava i kazne", "Policijske priče", "SOS - oni nas trebaju", koji su u vrijeme kada su nastajali imali velik odjek i kod kritičara i gledatelja. Početkom 2000., Jasna Burić pozvala me da se priključim njezinu timu i preuzmem mjesto urednice Umjetničkog programa. Tako sam se našla u Dramskom u kojem sam ostala do danas. Što kao urednica u Drami, što kao urednica Drame. Bilo je to vrijeme novih izazova i priličnog zaokreta od posla i tema kojima sam se prije toga bavila. Jedno od urednički najizazovnijeg razdoblja bilo je u vrijeme Marije Nemčić koja mi je s punim povjerenjem dala odriješene ruke u kreiranju Dramskog programa. To je vrijeme u kojemu su pokrenute serije "Odmori se, zaslužio si", "Stipe u gostima", "Tužni bogataš", "Bitange i princeze", kao i nekoliko televizijskih filmova koje su radili već priznati autori poput, ali, u to vrijeme i mladi debitanti, poput Roberta Orhela i Alda Tardozzija - rekla je te 2021. Božinovska Živalj.
Kao i u slučaju brojnih njezinih kolega, karijeru na tadašnjoj Radioteleviziju Zagreb započela je slučajno.
- Na RTZ-u je bio natječaj za asistenta režije. Javila sam se, no kako su u tadašnjem Znanstvenom programu bili u potrazi za režiserom, ponudili su mi da režiram emisiju "Znanost i mi". To je bio sam početak. Nakon toga sam u Znanstvenom radila niz studijskih live emisija da bih ubrzo počela raditi složenije emisije u Obrazovnom i Dječjem. Prateći neke od emisija iz ciklusa Pazi, staklo! vezanih uz AIDS, drogu, prognanike, Miroslav Mikuljan, tadašnji urednik Dokumentarnog programa, ponudio mi je suradnju u Dokumentarnom programu. Tako je počelo... - prisjetila se Božinovska Živalj. Nije zaboravila ni svoje mentore, uzore od kojih se učila poslu. Od svakog iskusnijeg kolege, kaže, rado je upijala znanja i savjete, ali i kritike. Želimir Belić tako joj je pomogao savladati strah kod prvih live prijenosa, a Višnja Masnec naučila kako ‘otvoriti‘ sugovornika.
Mnoge tajne zanata
- Branko Lentić nije propuštao moje dokumentarce koje je znao hvaliti, ali i kuditi kada bi osjetio da nisam do kraja bila iskrena u izričaju ili namjeri. Naučio me da učim iz pogrešaka i da ne nalazim opravdanja ako na snimanju nije sve krenulo kako sam zamislila. Vesna Mort naučila me mnogim tajnama zanata u produkciji dramskih serija i filmova. Marija Nemčić naučila me kako promišljati program, a Davorin Gecl (njezin suprug i direktor fotografije op. a.) kako svoje ideje na najbolji način pretočiti u filmski jezik - ispričala je tada. Nakon prilično sumorne i zapostavljene dramske produkcije u ‘90-ima, uz naravno pokoji svijetli primjer, 2003., 2004. budi se dramski program HRT-a, ali i samo televizijsko tržište. U Hrvatsku stiže RTL, Nova TV mijenja vlasnika i kreće put razvoja ozbiljne medijske kuće, a istodobno kreće razvoj nezavisne produkcije u Hrvatskoj. U tom trenutku, koji mnogi smatraju zlatnim periodom, Jasmina Božinovska Živalj dolazi na čelo Dramskog programa na kojem će tada ostati do 2007. Uslijedio je veliki uspjeh s pojavom "Vile Marije", prve hrvatske sapunice, a nakon toga su krenuli sitcomi. U tom periodu ‘rodile‘ su se neke od serija koje i danas pamtimo od "Odmori se, zaslužio si" koja je bila iznimno gledana do "Bitangi i princeza" koje se smatraju kultnom serijom.
- Po čemu ću pamtiti ta dva projekta? Prije svega po mojoj velikoj upornosti i želji da se realiziraju te da snimimo nove sezone. Nemojmo zaboraviti da u samim počecima emitiranja nisu imale veliku gledanost, no nekako sam vjerovala o oba projekta i bila sigurna da će zaživjeti. Pamtit ću ih i po Predragu Vušoviću Pređi koji je u svakom kadru, u svakoj sceni u kojoj bi se pojavio, uvijek nanovo pokazao svu raskoš svog neizmjernog glumačkog talenta. Bili smo generacija, proveli puno zajedničkih neprospavanih noći, a zauvijek ću pamtiti njegov poziv iz bolnice i njegovu molbu da ga izvučem samo na jedan dan kako bi dovršio snimanje epizode "Stipe u gostima". Uspjela sam nekako doći do njegova liječnika koji mi je rekao da nažalost za Pređu medicina više ništa ne može učiniti te ako smo spremni preuzeti rizik da će dopustiti da ga odvezemo na snimanje te nakon toga vratimo u bolnicu. Bio je vrlo skeptičan oko mogućnosti da Pređo bilo što odglumi. Ognjen Sviličić je napisao ‘back-up‘ scene bez Pređe, glumci su naučili A i B verziju scenarija. Pređu smo dovezli na snimanje koje je bilo u jednom shopping centru. Scenu je snimio iz prve. Bez i jedne jedine greške. Briljantno. Nezaboravno. Bio je to njegov posljednji izlazak iz bolnice, njegova posljednja uloga i posljednji put što smo se vidjeli - ispričala je tada Božinovska Živalj. I dalje je s tugom govorila o njemu, jer uostalom bili su jako dobri, kolege još s Akademije uz kojeg su je vezale brojne anegdote još iz doba studiranja.
- Tada nije bilo baš na svakom uglu kioska koji rade cijelu noć, samo jedan na Glavnom kolodvoru. I onda bi, kad nestane cigareta, netko od studenata imao dužnost ‘skočiti‘ na Glavni. Došao je red na Pređu i mene i kad smo stigli oko ponoći na željeznički, Pređo ugleda na peronu vlak za Beograd, stane i nakon kraće šutnje upita bi li se usudila ući s njim u vlak i otići u Beograd kod njegove sestre. Rekoh mu da. Nitko nije znao gdje smo, no onda nas je tko zna kako locirao profesor Tomislav Durbešić - smije se urednica. Tek kada im se profesor zaprijetio da će ih izbaciti s Akademije, nestašni dvojac se vratio nakon četiri, pet dana tulumarenja po Beogradu mamuran i neispavan. Bez sumnje puno je zanimljivih anegdota u životu ove urednice. I lijepih i onih manje lijepih, kako nam već gotovo svima život posloži.
Emotivni spektar
- Uzbuđenja i pozitivne energije pri početku snimanja nove serije nikad ne nedostaje, pa je tako uvijek teško rastati se s ekipom s kojom ste proveli nekoliko mjeseci, a u slučaju "Odmori se" i "Stipe" nekoliko godina. S mnogima se ponovno susrećete na nekim novim projektima i nanovo prolazite kroz cijeli emotivni spektar. No nažalost, neke više nikada nećete sresti. A ponajviše konačnih rastanaka bilo je na seriji "Odmori se, zaslužio si". Prvo nas je napustio Ante Čedo Martinić, a potom Ivo Gregurević i Vera Zima. A poznavati ih i raditi s njima bila je zaista velika povlastica. Nedostaje Čedina smirenost, Ivino gunđanje i Verine jegulje iz Ploča koje pamtim još od studentskih dana. Naime, Veri su njezini iz Ploča često slali jegulje kojima bi onda ona znala nahraniti gladnu studentariju koja se okupljala u njezinu podstanarskom stanu u Medulićevoj ulici. Toplinu i brigu oko mlađih nikada nije izgubila, iako se koji put znala naljutiti na mlađe kolege ako ne bi znali tekst. Znala se naljutiti i na Ivu. Naime, Vera je uvijek na čitaće probe dolazila pripremljena, s naučenim tekstom kojim je suvereno vladala. Ivo se, pak, znao više puta provući na šarm. Tek kada bi se uključile kamere u trenu bi se preobrazio u lik koji igra. Njihov privatni odnos često me znao podsjetiti na odnos Ruže i Marka koje su glumili u seriji. I njih dvoje su se, kao Ruža i Marko, unatoč čestim čarkama i podbadanjima, kao dugogodišnji prijatelji i partneri, beskrajno voljeli i brinuli jedan o drugom. Zato, kada god gledam reprizu "Odmori se, zaslužio si", koliko god uvijek nanovo uživam u svakoj epizodi, toliko me uvijek na kraju obuzme tuga zbog tih konačnih rastanaka... - otkrila je te 2021.
No unatoč uspjehu koje su serije pod njezinom palice postizale, smijenjena je 2007. s dolaskom nove vodeće garniture na Prisavlju. I tako nekoliko puta, postavljanja, smjenjivanja, sve ono što se podrazumijeva u standardni radni staž na javnoj televiziji. Na to se naviknula, premda je svojedobno bila smještena zajedno s odjelom u baraku pored impozantne HRT-ove zgrade, no umirovljenje joj je baš teško palo. To je odgađala koliko je mogla, ali i nakon što se umirovila nastavila je suradnju sa svojom matičnom kućom kao savjetnica. Čak i kad je doznala da je teško bolesna nije stala, manifestirajući tako, sve do samog kraja, svoju nevjerojatnu predanost i ljubav prema malom ekranu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....