Vitić pleše", dokumentarac Borisa Bakala, u kojem pratimo kako se, zahvaljujući njegovoj umjetničko/aktivističkoj inicijativi, odvijala obnova nebodera u zagrebačkoj Laginjinoj ulici, a koji se smatra arhitektonskim draguljem Ivana Vitića, neočekivano je emotivan film i fantastična freska jednog društva u tranziciji. Film je nastajao dvadeset godina, a nakon premijere na ZagrebDoxu, prikazan je i na Danima hrvatskog filma. Bakal je svestrani umjetnik bogate biografije. Pitamo ga je li bio iznenađen što je "Vitić pleše" ispao više dokument jednog društva, nego priča o umjetničkom aktivizmu koji je uspio.
"Ako me ne iznenadi ono što sam stvorio, negdje sam pogriješio. Umjetnost je uvijek rizik, a ovako veliki posao rezultat je dugogodišnjih tapkanja u mraku, pa kad izađe...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....