Nakon serijala ‘Stani‘ te ‘Na magistrali‘, 25. studenog na Prvi program HTV-a stiže novi projekt hvaljene autorice Andree Buče ‘Brže ne može‘. Oni kojima su prva asocijacija na taj naslov Hrvatske željeznice dobro su pogodili, a time i Buča svojim naslovom jer radnja njezina novog dokumentarnog serijala od četiri epizode se odvija u vlaku.
- Kad smo završili snimanje, odmah mi je sinulo: zvat će se ‘Brže ne može‘! Bilo je dvojbi kako će reagirati HŽ jer zaista su mi pomogli u realizaciji, odobrili sve moje ideje, no i sami su svjesni da je infrastruktura toliko zastarjela, zbog čega vlakovi voze 50 kilometara na sat, i da zaista brže ne može - objašnjava Buča. ‘Brže ne može‘ je, kako objašnjava autorica, hibrid igrane, dokumentarne i reality forme jer se događa u stvarnom vremenu, u kojem vlak 745 putuje iz Zagreba za Novsku, Slavonski Brod, Vinkovce i nazad podravskom željeznicom.
- Vlak vozi po voznom redu, mi smo u posebnom vagonu uređenom u slavonskom stilu, u koji su protagonisti ulazili na jednoj, izlazili na sljedećoj stanici. Na trenutke je bilo potpuno kaotično, ali toliko smo dobar tim da se i u takvim snimanjima bez ikakve kontrole odlično snalazimo - govori Buča. U timu koji spominje, kao dva snimatelja u vagonu bili su članovi njezina stalnog tima Milan Latković i Marjan Živić, a trećom je kamerom Duje Kundić pratio vlak izvana. Na projektu su bile i dvije asistentice, a na telefonskoj vezi Ivana Čubelić iz HŽ-a. Na kraju je to bila ozbiljna utrka s vlakom koji je za njihove prilike jurio 50 na sat, što je možda sporo ljudima koji putuju i žure, ali je njima bilo prebrzo za sve razgovore, teme, ljude i situacije koje je trebalo odraditi. Inače, u samom startu novi Bučin projekt nije uopće trebao biti serijal.
Vezani za željeznicu
- Dobila sam budžet za jedan dokumentarni film i onda sam sjela i razmislila što još nisam radila, a što bih voljela režirati. Ove godine željeznica je proslavila 200. rođendan, a u Slavoniju nikad nisam otišla. Spojila sam to u jedan serijal jer tamo su ljudi jako vezani za vlak i željeznica im je zaista za život važna. S obzirom na to da za serijal treba ozbiljan budžet, a mi ga nismo imali, našla sam način kako da za malo novca isporučim četiri epizode - u vlak koji putuje dovest ću Slavoniju. I tako je i bilo, naš je vagon postao putujuća slavonska kuća, na trenutke pretijesna za sve protagoniste i ekipu, ali uspjeli smo! Volim snimati infrastrukturu koja je mijenjala prostor, ljude, život, dobro se osjećam u temama koje ulaze dublje i propitkuju, koje evociraju sjećanja. Kao redateljicu me ne zanima buka svjetskih metropola, a privatno, to je nešto drugo - uzvraća autorica. Epizode nisu tematski podijeljene, dodaje, više su fino štrikanje različitih tema u svakoj.
Prva je od Zagreba do Nove Gradiške, druga od Nove Gradiške do Vinkovaca, treća od Vinkovaca do Osijeka i posljednja je povratak podravskom željeznicom.
Cijele dane u montaži
Buča sada provodi cijele dane u montaži finalizirajući snimljeno, pa je, s obzirom na to da je već dobila dobar uvid u materijal kojim raspolaže, pitamo koja joj se epizoda čini najboljom.
- Montiramo ih tako da budu jednako zanimljive, a stvar je i preferencije gledatelja. Vizualno su epizode slične jer je scena u vlaku, mijenjaju se sugovornici, krajolik, i mijenjaju se kolodvori. Osijek ima prekrasan željeznički kolodvor, a prometnik Igor kuha fantastičan perkelt! Eto možda ta, treća epizoda - odgovara Buča. ‘Brže ne može‘ snimano je četiri dana u vlaku i ekipa je prošla mjesta kroz koja putuje vlak od Zagreba u Slavoniju i nazad. Onda su isto toliko dana snimali B rolu, vlak u pejzažima, kolodvore, atmosfere, detalje. Nisu se mnogo maknuli od pruge i željeznice, no na kraju to i jest tema serijala. Realizirati ‘Brže ne može‘, posebno jer se produkcija u vlaku odvija u samo tih nekoliko dana, nije bio baš jednostavan posao.
- S obzirom na to da smo snimali u realnom vremenu u kojem vlak prometuje, ekipa koja je snimala vlak izvana nije cestom uspjela voziti jednako brzo i stići na pojedine kolodvore da bi snimila protagoniste koji ulaze i izlaze, kao i vlak u eksterijeru. Neki razgovori su se u vlaku i oduljili pa umjesto u Strizivojni, Ivana se vozila s nama do Vinkovaca, kao i Slavonac iz Urugvaja, ljelje, tamburaši... U Našicama nam je ton-majstor ostao u vlaku, bilo je strke po kolodvorima, adrenalin na 1000, ali i prezabavno. Naravno, ako voliš utrku takvog tipa, a ja je volim - otkriva Buča. No unatoč adrenalinskom udaru, bez sumnje je ova avantura bila obojena i tugom jer su bili na području Hrvatske koje i dalje osjeća posljedice rata iako je od njega prošlo 30 godina, a sada i iseljavanja.
- O, da, Slavonija i željeznica dijele istu sudbinu zanemarivanja. Ali to svi znamo i to ni ja ni moji kolege nećemo promijeniti, svjesni smo svi gdje i kako živimo. Ja sam pokušala, i nadam se uspjela, prikazati važnost željeznice za jednu državu, a onda za sve ljude koji su za nju vezani. Ne možete zamisliti koliko ljudi vole vlakove. I da, postoji nada da se život vraća u Slavoniju i za desetak godina da bi mogla biti najpotentnija regija za život, jer imaju sve te resurse. E sad, politička volja je nešto drugo - uzvraća Buča. Zanima nas i je li do sada bilo nekih reakcija Hrvatskih željeznica ili ih možda tek očekuje.
Život je na čekanju
- HŽ i ja imamo vrlo korektan odnos i ne mogu ja reći ni prikazati ništa čega oni nisu svjesni. U svom radu se ne brinem hoću li povrijediti neke strukture ili razljutiti funkcionere, u mom su fokusu ljudi, život, ljubav. I više me brine je li danas ručala umirovljenica koja je provela 40 godina u željezničarskoj službi, a ima mirovinu 360 eura, nego što će reći resorni ministar - bez zadrške ističe Buča.
Cijenjena je dokumentaristica i njezini su serijali od onog ‘Stani‘ koji je kroz tri sezone obradio Liku, Zagorje i otoke, do posljednjeg ‘Na magistrali‘ naišli na odličan odjek kritike i publike. No od tog ‘Na magistrali‘ je prošlo više od godinu i pol dana otkako se premijerno emitirao.
- Da je snimati dokumentarne serije lako, snimali bi ih mnogi. Ako si redatelj, organizator, scenarist, voditelj, kao što ja jesam, to je toliko posla da nije za čuditi se što te projekt pokosi. Da bi se proizvela jedna dokumentarna serija, to su mjeseci rada u kojima zaista po cijele dane samo radiš, ne brineš se za zdravlje, život je na čekanju. I nakon premijere 25. studenog odmah se bacam na nešto novo. Idemo na snimanje već početkom prosinca. Prvo ću snimiti jedan kratki dokumentarni film, a onda će me posao odvesti ponovo otočanima, na otoke, ovaj put na nešto udaljenije - otkrila je za kraj HTV-ova autorica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....